Promatranje je obavljeno pomoću Svemirskog teleskopa Kepler.
Kada zvijezde mase osam puta veće od Sunca dođu do kraja svog života, njihove se jezgre uruše same u sebe, što izazove divovsku eksploziju. U slučaju da oko zvijezde preživi omotač vodika znatne veličine, zvijezda postane Tip-II-P supernova.
Desetljećima su astronomi bili frustrirani nedostatkom prilika da proučavaju najranije stadije nastanka supernove, jer ih obično ne primjetimo sve dok već nisu sjajne, ali Keplerov je svemirski teleskop djelomično ispunio tu prazninu. Otkriće udarnog vala kod KSN2011a prava je nagrada za sve znanstvenike.
Kepler je projektiran da pronađe planete oko drugih zvijezda u našoj galaktici, i jako je uspješan u tome. Ali, pruža i druge mogućnosti.
"Ljudi koji upravljaju Keplerom biraju koje će piksele skinuti. Mi damo zahtijev za piksele 500 galaktika kako bi mogli tražiti supernove", rekao je dr. Brad Tucker s Australskog nacionalnog sveučilišta. Galaktike su ionako u pozadini zvijezda koje Kepler provjerava svakih 30 minuta, tako da se minimaliziraju troškovi.
Projekt je pronašao šest supernova, uključujući i dvije Tip-II-P. One su na kraju postale toliko sjajne da su sjajem prekrile svoje vlastite galaktike, i pomoću provjeravanja starijih Keplerovih snimki, pružile mogućnost praćenja njihovog nastanka.
Tucker je suautor rada koji opisuje promatranje eksplozija nazvanih KSN2011a i KSN2011d. One su se dogodile 700 milijuna i 1.2 milijarde svjetlosnih godina od Zemlje, predaleko da bi se moglo direktno proučavati zvijezde prije eksplozije.
Ali istraživanje je pokazalo da postoji povezanost između veličine zvijezde i brzine kojom raste sjaj supernove, kao i najjače svjetlosti. Pomoću toga procijenjeno je kako su zvijezde imale radijuse 279 i 460 puta veće od sunčevog, dok im je masa vjerojatno 10 do 15 solarnih masa.
No, najznačajniji aspekt ove studije detekcija je udarnog vala manje eksplozije, KSN2011a.
"Imamo matematički model koji pokazuje kakva bi trebala biti zakrivljenost svjetla bez udarnog vala, i s KSN2011a vidimo kako zakrivljenost ne prati taj model. Razlika je dodatni potpis koji predstavlja udarni val. Trajalo je između 20 minuta i par sati, ali zbog vremenske razrijeđenosti djeluje duže", kaže Tucker.
U slučaju većeg KSN2011d "zvijezda je bila toliko velika da udarni val nije niti stigao do površine", i zato ga nismo ni mogli vidjeti.
Ova će promatranja pomoći astronomima da bolje razumiju supernove. Novi svemirski teleskopi promatraju još veći broj galaktika, i još je nekoliko supernova primjećeno, ali "analiziranje rezultata traje dugo".
