NASA je Hubbleom detaljno dokumentirala jupiterovu poznatu Veliku crvenu pjegu, kao i nove, teško zamjetljive valovite strukture načinjene od plinova.
Godišnje sakupljanje slika Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna pomoći će sadašnjim i budućim znanstvenicima u detaljnom promatranju kako se enormni svjetovi mijenjaju s vremenom, uključujući promjene u metereološkom ponašanju i atmosferskoj kemiji.
Napravljene su dvije globalne mape Jupitera, uz pomoć hubbleove kamere visoke rezolucije Wide Field Camera 3.
Otkrivene su i neke loše vijesti. Poznata Velika crvena pjega, ogromna anticiklona u kojoj se vjetar kreće brzinama i do 644 kilometra na sat, se smanjuje. Ovo nije neočekivana vijest za planetologe. Naime, ta oluja, toliko velika da u nju možete smjestiti tri planete Zemlje, smanjuje se već barem zadnja četiri stoljeća. Tijekom zadnjih 200 godina smanjila se za preko 50%.
Primjećena je i neobična spiralna struktura koja se prostire gotovo cijelom Pjegom, rotira, nestaje i ponovo se pojavljuje tijekom 10 sati dugog slijeda fotografija koje je snimio Hubble.
"Svaki put kada pogledamo na Jupiter, dobijemo uzbudljive naznake da se nešto stvarno uzbudljivo događa. Ni ovaj put nije bio iznimka", izjavila je Amy Simon, planetologinja iz NASA-inog Centra za svemirske letove u Marylandu.
Uporna oluja, koja vjerojatno dobiva svoju narančasto crvenu boju kad vodikov sulfid kemijski reagira sa svemirskim zrakama, daleko je starija od bilo koje zemaljske superoluje, koje obično ne traju dulje od tjedan dana.
Jupiterova se atmosfera uglavnom sastoji od vodika i helija, s tekućim oceanom vodika koji prekriva njegovu relativno malu stjenovitu, ledenu jezgru. S obzirom da ima malo čvrstog tla koje bi usporavalo burnu atmosferu, jupiterove oluje i vjetrovi mogu neometani trajati stoljećima, ako ne i duže.
Simonin istraživački tim misli da se velika crvena pjega smanjuje jer se manje ciklone i anticiklone hrane divovskom olujom, čime stvaraju kaos u unutrašnjoj distribuciji energije. Te bi parazitske oluje mogle jednoga dana izvuči dovoljno energije iz Pjege da se ona potpuno raspadne.
Na jupiterovom sjevernom ekvatorijalnom pojasu potvrđeno je postojanje drugog fenomena, kojeg je prije više desetljeća otkrila misija Voyager 2. Taj nevidljivi val, koji se nalazi u atmosferi na zemljopisnoj dužini koju posjećuju ciklone i anticiklone, izgleda slično poput atmosferskih valova na Zemlji. Valovi na Zemlji pojavljuju kada se počinju formirati ciklone.
Teško zamjetljivi valovi na Jupiteru vjerojatno su ostali toliko dugo neprimjećeni jer ih skrivaju oblaci, a kada se pojave, nastaju krijeste valova u gornjoj atmosferi koje ostavljaju tragove puta valova.
"Kolekcija mapa koju ćemo s vremenom izgraditi neće samo pomoći znanstvenicima u razumijevanju atmosfera naših divovskih planeta, već i atmosfera planeta otkrivenih oko drugih zvijezda, kao i Zemljine atmosfere i oceana", rekao je suautor istraživanja Michael H. Wong, sa kalifornijskog sveučilišta Barkeley.
IFLScience/Danas.hr
