U potrazi za pronalaženjem nastanjivih svjetova koji bi mogli sadržavati izvanzemaljski život, znanstvenici istražuju imaju li Uranovi mjeseci oceane skrivene ispod svojih površina. Istraživači vjeruju da bi Miranda, Ariel, Umbriel, Titanija i Oberon, pet najvećih Uranovih mjeseca bili glavni kandidati za istraživanje zbog sličnosti s Europom i Enceladusom, mjesecima Jupitera i Saturna, piše Independent.
Za Europu se već dugo smatra da je mogući kandidat na kojemu postoji izvanzemaljski život u našem vlastitom Sunčevom sustavu. Međutim, prolazak kroz gustu koru leda na njezinoj površini izazov je znanstvenicima koji se nadaju da će stići do oceana i bolje ga proučiti. Ti mjeseci ukazuju na postojanja kriovulkanizma, kada tekućina i isparavajući materijali pobjegnu iznad površine i zalede se na niskim temperaturama svemira.
Proučavajući slike poslane s letjelice Voyager 2 1986. godine, znanstvenici su otkrili da mjeseci imaju svježi materijal, grebene, doline i nabore, što bi sve moglo potjecati iz podzemnih oceana. "Veliko je pitanje: Gdje su naseljiva okruženja u Sunčevu sustavu?", rekao je Benjamin Weiss, planetarni znanstvenik s Massachusetts Institute of Technology. Europa i Enceladus "tjeraju mnoge od nas da se zapitamo postoji li tamo gore puno mjeseci koji su, iako su mali, još uvijek topli."
Magnetsko polje
Znanstvenici su izračunali jačinu Uranovog magnetskog polja i kako će to utjecati na bilo koji ocean ispod površine njegovih mjeseci, istom tehnikom kojom je Nasa potvrdila prisutnost oceana na Europi, a također i onaj na jednom od Jupiterovih ostalih mjeseci, Callisto. "Ako tamo ima tekuće vode i pomalo je slana poput oceanske vode na Zemlji, tada može biti provodna, što znači da u njoj mogu teći struje", rekao je Weiss.
Ta struja tada generira vlastito magnetsko polje, poznato kao inducirano magnetsko polje, i ono koje bi bilo moguće otkriti svemirskim letjelicama, različito od polja Urana. Koristeći modele mjesečevih polja, istraživači sugeriraju da Mirandin mjesec ima najjaču magnetsku prisutnost (300 nanotesli), dok je Oberon vjerojatno najslabiji, s predviđene tri nanotele.
Znanstvenici predviđaju da bi se mogli izmjeriti svi površinski oceani na Mirandi, Arielu, Umbrielu i Titaniji, premda je Oberonov vjerojatno preslab da bi bio primjetan, nalazeći se na rubu onoga što je trenutno moguće otkriti.
Misija na Uran
David Stevenson, planetarni znanstvenik s Kalifornijskog tehnološkog instituta, napominje da su oceani na Uranovim mjesecima vjerojatno dublje od onih na Jupiterovim mjesecima, jer je ledena ljuska deblja, ali zbog toga bi ih moglo biti lakše otkriti.
"Približavanje jednom ili više satelita da biste to vidjeli - morate se približiti, što znači otprilike unutar radijusa satelita - vjerojatno neće biti značajka rane ... misije na Uran", koja vjerojatno ne bi stigla prije 2042., rekao je i Stevenson.
