Nešto je neobično u vezi kisika u atomosferi iznad kratera Gale na Marsu - njegove razine drastično se mijenjaju kako se mijenjaju i godišnja doba. Međutim, te se promjene ne mogu objasniti niti jednim poznatim kemijskim procesom, otkrila je nova znanstvena studija o kojoj piše portal Live Science.
Krater Gale depresija je dugačka 154 kilometra nastala padom meteora prije 3,5 do 3,8 milijardi godina. NASA-in rover Curiosity na Marsu istražuje to područje od 2012. godine, kada je sletio u podnožje Mount Sharpa, divovske planine u srcu kratera.
Sezonske promjene u Marsovoj atmosferi
Prema priopćenju NASA-inih stručnjaka, u protekle tri marsovske godine (što je više od pet zemaljskih godina), NASA-in rover "udisao" je zrak iznad kratera Gale i analizirao atmosferu koristeći instrument nazvan SAM (Sample Analysis at Mars), koji je dio prijenosnog kemijskog laboratorija.
SAM je potvrdio da se 95 posto atmosfere Marsa sastoji od ugljičnog dioksida (CO2), dok ostalih pet posto čini kombinacija molekularnog dušika (dva povezana atoma dušika), molekularnog kisika, argona i ugljičnog monoksida. SAM je također otkrio da kada se CO2 zamrzne na polovima tijekom marsovske zime, tlak zraka na cijelom planetu opada. A kada u toplijim mjesecima CO2 ispari, tlak zraka ponovno raste. Argon i dušik predvidljivo se povećavaju i padaju, ovisno o tome koliko je CO2 u zraku.
Neobično ponašanje kisika na Marsu
No, kada je SAM analizirao razinu kisika u krateru, rezultati su bili uistinu zagonetni. Razina kisika je porasla puno više nego što se očekivalo - čak 30 posto u odnosu na početnu razinu u proljeće i ljeto - da bi se potom u zimu spustila na razine niže od očekivanih.
"Trudimo se objasniti tu pojavu", kazala je glavna autorica studije Melissa Trainer, planetarna znanstvenica iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard u Marylandu.
"Činjenica da se kisik ne ponavlja savršeno jednako u svakom godišnjem dobu tjera nas na pomisao da to nema veze s atmosferskom dinamikom ili drugim fizičkim procesima koji se događaju u atmosferi, poput raspada molekula. Sva moguća objašnjenja do kojih se došlo, nisu prošla", kazala je.
Umjesto toga, dodala je Trainer, to mora biti neki kemijski izvor za koji još nemamo objašnjenje.
'Tu ima nešto, ali još ne znamo što'
Ova zagonetka podsjeća na jednu prijašnju koja se odnosila na razinu metana u krateru Gale. SAM je, naime, ranije otkrio da se inače gotovo zanemarive razine metana ljeti ponekad povećavaju za čak 60 posto, a u ostala doba smanjuju iz još nepoznatih razloga.
"Tijekom znatnog dijela marsovske godine počeli smo uočavati ovu povezanost metana i kisika koja nas muči. Mislim da tu postoji nešto", kazao je Sushil Atreya, profesor klimatskih i svemirskih znanosti i inženjerstva na Sveučilištu Michigan našominjući da još nitko ne zna što bi moglo biti to "nešto".
I kisik i metan mogu nastati biološki (poput mikroba) ili geološki (poput vode i stijena), ali znanstvenici ne znaju koji bi proces od ta dva mogao stvarati višak spomenutih elemenata u atmosferi. No, na razočaranje svih koji u ovoj priči očekuju vanzemaljce, vjerojatnije je da je višak kisika i metana rezultat geološkog procesa - ističu u NASA-i.
Zasad je najvjerojatnije objašnjenje da je izvor viška kisika u samom tlu Marsa. No čak i ako je to slučaj, znanstvenici nemaju pojma što je to u tamošnjem tlu što oslobađa tolike količine kisika u atmosferu.
