Ivan Đikić u priopćenju navodi da su ga, kako tvrdi, insinuacije i laži profesora Miroslava Radmana, iznesene u članku u Slobodnoj Dalmaciji, da u sprezi s gospodinom Tedeschijem ima namjeru preuzeti MedILS – šokirale i ražalostile.
Profesor Radman u Slobodnoj Dalmaciji Đikića je optužio da uz pomoć Emila Tedeschija i dijela donatora koji su u jesen 2009. godine, pravdajući se krizom, otkazali sponzorske ugovore pokušava preuzeti MedILS "sovjetskim metodama".
U svome priopćenju Đikić kaže da je stanje u Institutu loše, pa znanstvenici odlaze. Ističe da profesor Radman u proteklih pet godina, unatoč obećanjima, nije osigurao niti jedan euro iz inozemstva kojim bi financirao rad MedILS-a, a kritizira Vladu i Grad Split koji su uložili 35 milijuna kuna i na korištenje dali vrijednu zgradu, te donatore koji su financirali rad posljednje tri godine. Đikić kritizira i autokratski način vođenja Instituta.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Direktor sam dva vrhunska instituta u Frankfurtu s ogromnom odgovornošću i obvezama, pa je dodatna obveza vođenja znanstvenog instituta u Hrvatskoj potpuno nerealna. Uz to, uvijek sam isticao da je moja uloga u MedILSu volonterska, inicijatorska te prvenstveno vezana uz osposobljavanje znanstvenika kako bi oni posredstvom transparentnih međunarodnih natječaja u što skorijem roku mogli samostalno raditi u Institutu. Na MedILSu sam radio volonterski, za svoj rad nisam primao novčanu naknadu te nisam prihvatio niti jednu ponuđenu vodeću ili administrativnu poziciju, osim znanstvenog rada s mladima. Iz njemačkih izvora financirao sam najveći dio rada vlas-titog laboratorija, te sam ponosan na naše ostvarene rezultate, posebice na objavljene radove u vrhunskim časopisima s hrvatskom adresom.
Nakon dužeg razmišljanja odlučio sam prekinuti profesionalnu suradnju s MedILSom i povući Laboratorij za tumorsku biologiju s Instituta. Odluka je konačna i anulira sve opcije o daljem angažmanu u Institutu. Ta odluka mi doista teško pada jer sam iskreno i energično pomagao u stvaranju MedILSa u kojem će mladi u Hrvatskoj imati priliku raditi vrhunsku znanost. No u sadašnjim okolnostima to je jedina ispravna odluka za mene osobno, moju obitelj i moju znanstvenu karijeru u inozemstvu", piše Đikić i nastavlja:
Par riječi o situaciji u MedSILu povodom informacija iznesenih u članku u SD: Prof. Radman pokušava medijskim manipulacijama o "preuzimanju Instituta sovjetskim metodama" pritajiti vlastite slabosti i probleme, a koje je kao ravnatelj MedILSa generirao u nekoliko proteklih godina. Na Institutu, osim loše komunikacije i narušenih međuljudskih odnosa, postoji i čitav niz konkretnih problema za znanstvenike poput nedostatka odgovornosti, netransparentnosti vođenja Instituta, nepoštivanja dogovora i potpisanih ugovora, te nedostatka dugoročnog financiranja znanstvenog pogona.
Sve do sada uloženo u Institut platili su građani i privrednici Republike Hrvatske. Nažalost, Prof. Radman u posljednjih pet godina kroz grantove ili donacije iz inozemstva nije osigurao niti jedan euro sredstava kojim bi se financirao rad MedILSa. Premda je upravo to bilo njegovo obećanje, te sporazumom preuzeta obveza.
S druge pak strane, uspješni laboratoriji poput onoga dr. Bojana Žagrovića, koji je na kompetitivnim natječajima pribavio 450 000 eura za rad, napuštaju Split i prelaze u Beč, a Laboratorij tumorske biologije, u koji je uloženo 250 000 eura iz njemačkih fondova, shodno ovoj odluci u najskorije će vrijeme biti prebačen u Frankfurt.
U Hrvatskoj, gdje kriza pogađa sve slojeve društva, otužno i deplasirano zvuče kritike prof. Radmana upućene donatorima, gradu Splitu i Vladi RH da “nisu učinili dovoljno za njega” i da radi toga odlazi iz Hrvatske. Zar Vlada nije uložila preko 35 milijuna kuna, grad Split dao na korištenje najvredniju lokaciju u Splitu za sljedećih 40 godina, a donatori financirali rad Instituta u zadnje tri godine. Prijetnje o prijenosu Instituta u Saint Tropez isprazne su jer ne postoji „dvorac“ koji godinama čeka na preseljenje MedILSa iz Splita, niti postoje međunarodne znanstvene agencije ili institucije (ERC, FP7-EU) koje žele financirati istraživanja „eliksira života“ u tom dvorcu.
"Donatori i građani RH imaju pravo dobiti odgovore na dolje postavljena pitanja od prof. Radmana koji obnaša funkcije osnivača, ravnatelja i predsjednika znanstvenog vijeća u MedILSu:
- Što se događa u MedILSu u zadnjih 5 godina i tko je odgovoran za trenutačno loše stanje? - Zašto najuspješniji znanstvenici napuštaju Institut? - Zašto nije ispunio svoje obveze potpisane Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama s Vladom RH i gradom Splitom od 07.01.2006. godine? - Zašto nije donio sredstava iz međunarodnih fondova za rad instituta? - Zašto nije formirano Vijeće donatora i Povjerenstvo za praćenje provedbe Sporazuma? - Zašto stalno slušamo kritike drugih u Hrvatskoj, a ne postavlja se pitanje odgovornosti osobe koja drži sve vodeće funkcije u Institutu? - Hoće li se prof. Radman prisjetiti da je MedILS od svog početka bio osnovan kao neprofitni znanstveni institut, a ne privatni? - MedILS su zajednički stvarali svojim znanjem, energijom i novcem brojni stručnjaci koje je prof. Radman molio za pomoć. Zašto te stručnjake sada izbacuje iz MedILSa? Hoće li se njihovi postignuti rezultati preko noći „privatizirati“ u ruke novih vlasnika MedILSa? - Prof. Radman je u medijima obećavao da će MedILS biti kreativni znnastveni orkestar bez dirigenta. Kakav je to kreativni ambijent za znanstvenike ukoliko "moraju šutjeti i slušati što im vlasnici govore", a ako ne slušaju onda mogu otići iz instituta? - Ukoliko prof. Radman uistinu želi osnovati svoj privatni institut može to učiniti bilo kada, no prije toga treba prekinuti Sporazum s Vladom RH i gradom Splitom o MedILSu, te sam plaćati prostor i troškove instituta, a ne uzimati novac građana RH za svoj privatni institut.
Na kraju, usprkos svim navedenim problemima želim istaknuti da je za Split i cijelu Hrvatsku nužno stvoriti međunarodno prepoznati, neprofitni znanstveni institut. Iako u dosadašnjem radu u MedILSu nismo uspjeli dostići te standarde nadam se da će se takav institut ipak ostvariti u Splitu", završava svoje priopćenje prof. dr. Ivan Đikić.
Prethodni članci:
arti-201002040008006 arti-201003180773006
