Osoblje u bijelim kutama pažljivo brine da su uzorci u jedinstvenoj banci sjemenja u Sankt Petersburgu zaleđeni kako bi mogli nastaviti klijati nakon 50 godina.
Ovaj ruski institut, kojeg je prije 100 godina uspostavio botaničar i vizionar Nikolaj Vavilov, očuvao je tisuće zaboravljenih biljaka od ratnog i industrijskog pustošenja.
Institut čuva 345.000 varijacija raznih biljaka
Klimatske promjene, industrijska poljoprivreda i globalizacija predstavljaju najnovije prijetnje svjetskoj bioraznolikosti, a time i raste važnost Instituta biljnih genetskih izvor, piše Yahoo News.
"U Europi lokalne su varijante gotovo u potpunosti izgubljene zbog Drugog svjetskog rata i industrijalizacije", kaže direktor istituta Nikolaj Džjubenko. "Lokalne vrste koje su ostale nakon rata uništene su produktivnijim varijantama uvezenim iz Sjedinjenih Država. Ali zahvaljujući ovoj zbirci svijet ponovo ima priliku otkriti zaboravljene vrste".
Zbirka Instituta s oko 345.000 varijacija ne uključuje samo usjeve uzgajane u Europi, već i brojne egzotične biljke, poput etiopskog žita, koje je nestalo iz svoje domovine nakon građanskog rata koji se vodio u 70-tima.
Etiopska je vlada kasnije tražila od Sovjetskog Saveza da joj pošalje uzorke prikupljene tijekom ekspedicije 1930., te je uspjela ponovo povratiti žito u toj zemlji, kaže agronom Igor Loskutov, koji predaje na institutu.
Zabranjen i uhićen
Rođen 1887., Vavilov je bio botaničar i jedan od prvih ruskih genetičara. Putovao je širom svijeta kako bi posjetio centre uzgoja te je on sam dodao nekih 250.000 uzoraka biljaka u zbirku.
Tijekom Staljinove vladavine Vavilov i brojni drugi genetičari bili su progonjeni, a njihov rad zabranjen jer je sovjetski vođa apsolutno podržavao mladog agronoma Trofima Lisenka, čije su ideje u međuvreenu odbačene kao pseudoznanost.
Iako je uživao međunarodno poštovanje te je šest godina vodio i Sovjetsku poljoprivrednu akademiju, Vavilov je uhićen 1940, na temelju lažnih dokaza da je nameravao potkopati Sovjetsku poljoprivredu.
Umro je od neishranjenosti tri godine kasnije u zatvoru, a njegovo je ime bilo izbrisano iz sovjetske znanosti sve dok Staljinov nasljednik Nikita Hruščov, koji je isto podržavao Lisenka, nije izgubio političku moć te je Vavilov rehabilitiran 60-tih pod Brežnjevom.
Njegova je zbirka začudo preživjela Drugi svjetski rat i Lenjingradsku opsadu, kada su izgladnjeli znanstvenici držali stražu nad velikim zalihama sjemenja kako spriječili da ih se pojede tijekom nedostatka hrane u gradu.
Lovljenje gena
Osamdeset posto sjemenja u zbirci jedini su preostali uzorci tih varijanti biljaka u cijelome svijetu.
U svojim najaktivnijim godinama između 1921. i 1940., Vavilov je predvodio ekspedicije u 64 zemlje kako bi prikupio sjemenje kako divljih tako i kultiviranih vrsta biljaka.
"On i njegovi kolege doslovno su lovili gene", kaže Loskutov. "Nisu ga zanimale egzotične biljke, već bioraznolikost biljaka, lokalne vrste. To je glavni znanstveni značaj naše zbirke."
Dio zbirke sjemenja sada ispunjava tri prostorije velike građevine, u kojoj je i uprava Instituta a u kojoj je prije revolucije iz 1917. bilo smješteno carsko ministarstvo.
Jedna prostorija, površine 50 četvornih metara, ima sjemenje pohranjeno u sitne metalne kutijice na sobnoj temperaturi, isto kao i u vrijeme Vavilova prije nekih 70 godina.
"Ne djeluje jako moderno, ali je savršeno sigurno", kažže Loskutov.
"Ova zbirke ne ovisi niti o električnoj energiji niti o bilo kakvoj opremi." U ovakvim uvjetima sjemenje ne može trajati dulje od pet do sedam godina.
Dvije druge prostorije sadrže sjemenje i kaleme koji se drže zamrznuti u metalnim bačvama. Sjeme može tu ostati 50 godina.
Ciklička regeneracija zbirke
Sjeme se treba redovito regenerirati. Svake se godine posadi 10 posto uzoraka zbirke u terenskim postajama Instituta širom zemlje, uključujući i unutar Arktičkog kruga, gdje se drže i izabrane varijacije krompira.
Nakon što izraste nova biljka, pokupi se novo sjemenje te ponovo pohrani u procesu kojemu nema kraja.
"Unatoč brojnim preprekama, znanstvenici u Institutu održali su zbirku do naših dana", kaže Loskutov, dok pokazuje galeriju portreta 28 djelatnika Instituta koji su umrli od gladi tijekom Lenjingradske opsade unatoč tome što su imali pristup sjemenju žitarica.
"Žrtvovali su svoje živote za ovo."
