Meteoriti su zaslužni za mnogo toga – uključujući i vodu koje originalno nije bilo Zemlji kada je nastala, ali i nekoliko masovnih izumiranja koji zvuče (i jesu) katastrofalni, ali da ih nije bilo teško da bi sisavci zavladali planetom.
No pritom postoji dosta čudan problem.
"Desetljećima se znanstvenici pitaju zašto neki meteoriti izazivaju masovna izumiranja, a drugi, čak i oni stvarno veliki, ne", kaže sedimentolog sa Sveučilištau Liverpoolu Chris Stevenson, prenosi Science Alert.
Takva masovna izumiranja obično se pripisuju udarnim zimama - gdje ogromne količine eksplodiranog tla guše sunčevu svjetlost, izgladnjujući biljke i alge a time i sve one koji su više u hranidbenom lancu, a planet uranjaju u zimu.
To bi sugeriralo da bi veći meteoriti, koji mogu podići više prašine u nebo, imaju veći učinak na globalnu biosferu od manjih.
Život ne remeti toliko udar, koliko prašina
Ali geološki tragovi pokazuju drugačije. "Prilično je iznenađujuće kada saberemo podatke", objašnjava Stevenson. "Život se odvijao normalno tijekom četvrtog najvećeg sudara s promjerom kratera od otprilike 48 kilometara, dok je udar upola manjeg meteorita bio povezan s masovnim izumiranjem prije samo 5 milijuna godina."
Udarne zime obično traju samo nekoliko godina, ali najsitnija prašina može se zadržati u atmosferi i do 100. 000 godina.
Tako su geokemičar Matthew Pankhurst sa španjolskog Instituta za tehnologiju i obnovljivu energiju i kolege analizirali ovu izbačenu prašinu od 44 udara meteora tijekom 600 milijuna godina.
"Upotrebom ove nove metode za procjenu sadržaja minerala u pokrivačima izbačenih meteorita, pokazujemo da svaki put kada meteorit, veliki ili mali, udari u stijene bogate kalijevim feldspatom, to je u korelaciji s događajem masovnog izumiranja", kaže Stevenson.
To je bilo dosljedno tijekom posljednjih 600 milijuna godina.
"Udari meteorita koji su pogodili stijene siromašne kalijevim feldspatom odgovaraju samo intenzitetu pozadinskog izumiranja", objašnjava tim u svom novom radu.
Kemija igra ulogu
Feldspars su stijene aluminijevog silikata kristalizirane iz magme, koje čine oko 60 posto Zemljine kore. Kalijev feldspat je uobičajen u mnogim tlima, a za razliku od drugih tvari koje su udarile u našu atmosferu tijekom ovih udara meteora – poput kiselih kiša koje stvaraju ugljikovodike – prilično teško reagiraju pa su kemijski postoje.
Međutim, kalijev feldspat je snažan aerosol koji stvara jezgru leda i tako potiče kristalizaciju u oblacima.
Prema teoriji ovog tima, nakon što neposredni učinci eksplozije Zemljinog tla u atmosferu (udarne zime) nestanu, važnu ulogu počinje igrati kemija onoga što se zadržava u zraku. Ako se radi o normalnoj glinenoj prašini, klimatski će se sustav ponovno uravnotežiti, ali ako se radi o kalijevom feldspatu, on nastavlja remetiti dinamiku Zemljine klime na dva ključna načina.
Više minerala koji stvaraju jezgru leda u zraku znači da će oblaci sadržavati veći udio kristala leda za razliku od gustih kapljica vode koje se obično nalaze u nižim, toplijim dijelovima neba, čineći ove oblake prozirnijim. To smanjuje reflektirajući učinak kapljica vode koje obično imaju oblaci, dopuštajući više svjetlosti da zagrije planet.
Oslabljeni albedo također potiskuje povratne mehanizme hlađenja oblaka, povećavajući osjetljivost na klimu. To zauzvrat čini cijeli klimatski sustav osjetljivijim na druge poremećaje kao što su povećane emisije iz vulkanskih erupcija.
Kad se sve poklopi...
Neki od najvećih svjetskih vulkanskih događaja nisu povezani s masovnim izumiranjem, ali drugi jesu. A ovi su također povezani s više kalijevog feldspata u našoj atmosferi.
"Mnogi mehanizmi ubijanja samo su različito povezani s događajima izumiranja kroz geološko vrijeme: oni se podudaraju s tim rijetkim razdobljima klimatske destabilizacije atmosferskim kalijevim feldspatom", pišu istraživači.
Nevjerojatno je koliko moćno može biti nešto što nije izravno štetno za nas kada je na krivom mjestu.
"Ovo snažno sugerira da je pokretač ozbiljnih epizoda izumiranja kritična promjena u funkciji atmosfere", pišu Pankhurst i kolege.
"Antropogene aktivnosti mogu predstavljati sličan klimatski utjecaj s brzim unosom aerosola u atmosferu koji utječu na dinamiku oblaka.“, upozoravaju,
