Znanstvenici su upravo tu metaforu koristili za evoluciju: lisica mora biti dovoljno brza da ulovi zeca, a zec mora biti dovoljno brz da pobjegne, piše Independent.
Ali takozvana hipoteza Crvene Kraljice ne radi kada bi dvije vrste počele raditi zajedno jer ona koja brže razvije karakteristike koje su obostrano korisne zapravo daje više pomoći nego što je dobiva.
Zbog toga se već više od desetljeća znanstvenici drže učinka Crvenog Kralja, koja smatra kako se vrste koje međusobno surađuju zapravo razvijaju sporije - poput kralja u šahu.
Znanstvenici stvorili umjetnu DNK koja evoluira!
Promjena ustaljene pretpostavke
Ali izgleda da je novo istraživanje preokrenulo tu teoriju naglavačke nakon što su znanstvenici otkrili kako se vrste koje surađuju zapravo razvijaju brže od vrsta koje nemaju partnera.
Znanstvenici su sekvencirali genome mrava koji su evoluirali kako bi štitili biljke poput akacije, koje im daju hranu i posebne komore za gniježđenje. Ti su mravi "nevjerojatno agresivni, aktivno patroliraju i napadaju biljojede i uljeze", napisali su znanstvenici.
Znanstvenici su usporedili brzinu njihove evolucije s običnim mravima koji žive na istome mjestu u Kostarici, ali koji "se ponašaju potpuno drukčije te bježe od napadača čak i kada su njihova vlastita gnjezda ugrožena".
"Prvotno smo krenuli s namjerom otkrivanja genetske osnove ponašanja u obostranu korist kod mrava", kaže jedan od znanstvenika, dr. Benjamin Rubin. "I zato smo sekvencirali genome triju vrsta mrava koje se ponašaju na taj način, i četiriju vrsta koje su u bliskome srodstvu s njima, ali se ne ponašaju tako."
"Iznenadilo nas je da mravi koji surađuju s biljkama zapravo pokazuju viši stupanj evolucije u svojim genomima od većine mrava."
I oni koji surađuju međusobno se natječu
Razlozi ove brže promjene još nisu jasni. No znanstvenici spekuliraju kako bi veća populacija i dulji životni vijek ovih mrava mogao rezultirati u više genetskih promjena.
A profesorica Corrie Moreau sugerira da se mravi i biljke možda međusobno natječu, jer bi stvari jednom mogle poći i krivo.
"Baš kao i svi organizmi, i oni koji surađuju s drugim vrstama moraju se konstantno prilagođavati svome okolišu kako bi osigurali svoje preživljavanje. Ali uz to, imaju još i dodatni zadatak evoluiranja u odnosu jednih na druge", kaže Moreau.
"Mnogo se vrsta s vremenom prebacuje između samostalnog načina života i i parazitima. Čak je i obostrana suradnja skupa veza od koje evolucija može odustati ako više ne bude korisna. Sve ovo vjerojatno utječe na ubrzanu evoluciju među tim vrstama."
