Zadnjih nekoliko godina DNK analiza omogućila je znanstvenicima da ponovo, ovaj put znatno detaljnije, iscrtaju drvo života. Ali, uvijek je ostajalo pitanje što se nalazi dolje, u samoj bazi drveta.
Otkriven je LUCA
Iako nije baš vjerojatno da će znanstvenici ikada pronači vrstu koja je sve to započela, nedavno su došli do dosta dobrog opisa za stvorenje po imenu LUCA - Last Universal Common Ancestor, ili posljednji zajednički predak svih stvorenja na Zemlji, kojeg se ponekad naziva mikrobiološka Eva.
Život kako ga danas poznajemo podijeljen je u šest kraljevstva: biljke, životinje, gljive, protisti, eubakterije i arheobakterije. Prva četiri pripadaju domeni znanoj kao eukarioti, i imaju stanice s jasno određenom jezgrom. Svi su oni evouirali iz jednostaničnog pretka koji je živio prije oko 4 milijarde godina dok je Zemlja još uvijek bila nebeska beba.
Tragovi drevnih organizama još postoje
Nakon svih tih milijardi godina, tragovi LUCA-e još su uvijek vidljivi u genima modernih organizama. Zbog toga je William Martin, evolucijski biolog sa Sveučilišta Heinrich Heine iz Düsseldorfa, odlučio proučavati tragove LUCA-e u genima bakterija i arheja, dvije skupine za koje znanstvenici vjeruju da su postali eukarioti.
Praćenje gena u bakterijama posebno je teško jer oni mogu lako zamijeniti svoj genetski materijal, zbog čega je teško razlučiti jesu li ti jednostanični organizmi primili svoje gene od dalekog pretka ili su ih jednostavno pokupili usput na evolucijskoj cesti. Zbog toga su Martin i njegov tim odlučiti tražiti gene koje dijele barem dvije vrste modernih bakterija i dvije arheje, što bi trebalo značiti da su ti geni vjerojatno naslijeđeni a ne da su se naknadno pojavili.
Znanstvenici su pročešljavali DNK baze podataka, analizirali genome 2.000 modernih mikroba sekvenciranih tijekom posljednja dva desetljeća. Od ukupno 6 milijuna gena, pronašli su 355 familija gena koje su raširene među mikrobima, što znači da su to vjerojatno geni koje je LUCA prenio dalje.
Ekstremni životni uvjeti
LUCA-ini geni pripadaju ekstremofilnom organizmu koji je vjerojatno živio na području oceanskog dna gdje se morska voda susreće s magmom, području poznatijim kao poznatijim kao hidrotermalni izvori. Slična stvorenja i još sada nastanjuju slična područja, među toksičnim nalazištima sulfida i metala. A mnogi znanstvenici ionako već vjeruju da je na takvom mjestu nastao prvi život.
"Bio sam osupnut rezultatima, nisam mogao vjerovati", priče Martin. "Točno pristaje uz teoriju o hidrotermalnim izvorima."
Geni otkrivaju kako je LUCA živio u staništu bez kisika. Hranio se plinom vodika, što znači da je vjerojatno bio organizam koji je živio u u blizini supervrućih vulkanskih izvora gdje je nastajao vodikov plin.
Neki tvrde suprotno
Ali nisu svi uvjereni kako je stanovnik dubokih vrućih izvora koji se hrani vodikom upravo LUCA. John Sutherland s Cambridgea, čija istraživanja sugeriraju kako je život počeo na kopnu, a ne u oceanskim dubinama, kaže kako se život mogao prvo razviti drugdje, a zatim otići na mjesta poput hidrotermalnih izvora u slučaju globalnih katastrofa, poput Kasnog teškog bombardiranja, kataklizničkog perioda u povijesti Zemlje od prije 3.8 do 4 milijarde godina, tijekom kojeg je naš planet preoblikovan serijom udara asteroida i kometa.
U stvari, Sutherland tvrdi kako osnovna kemija pokazuje kako je život najvjerojatnije nastao u lokvama vode na kopnu, Darwinovim tzv. 'toplim malim lokvama'. Ultraljubičasta sunčeva svjetlost, koja ne doseže do hidrotermalnih izvora, navodno je ključna u toj kemiji.
