Kažu da iza svake fotogarfije stoji priča, a podvodni fotograf Keri Wilk se svakako zatekao usred jedne prilično neobične priče kad je snimao kitove na obali Dominike.

Dok je vodio grupu podvodnih fotografa na ekspediciju u kojoj su pratili kitove, prišao im je jedan od njih, koji se činio potpuno miran.

Kit im je prišao, stao, pokazao na dolje i tada je "krenula oluja".

Ostali u čudu

"Ispočetka se činilo kao obično pražnjenje crijeva. Kitovi se često mogu vidjeti u tom činu, posebno kad se spuštaju na veće dubine. Ispočetka nismo previše obraćali pažnju. Usmjerio se prema dolje, ali tada, umjesto da nastavi zaron, nastavio je s pokretima utrobe začuđujuće dugo vremena", kaže Wilk.

"Nas četvorica smo se pogledali u čudu pa ponovno pogledali kita. Očekivali smo da će zov prirode svakoga časa biti prekinut i da će zaroniti po novi obrok. Umjesto toga, on se pomicao gore dolje, okretao oko svoje osi i bacao izmet na sve strane nkoliko minuta dok smo mi sjedili i gledali", prepričava.

Odjednom se kristalno čisto more pretvorilo u "čokoladno mlijeko", u kojem se nije mogao vidjeti ni prst pred nosom, opisuje Wilk nesvakidašnje iskustvo.

Riječ je zapravo o obrambenom mehanizmu, kojim se kit pokušavao obraniti od neželjenih promatrača.