Odlazak znanstvenika Ivana Đikića iz Mediteranskog instituta za istraživanje života u Splitu pretvorio se u pravi rat između njega i njegovog tamošnjeg šefa Miroslava Radmana.
Radman je nedavno odgovorio na Đikićeve tvrdnje da je u MedILS-u loša situacija te da ljudi odlaze, a potom se obrušio na svog kolegu prozvavši ga za šikaniranje, te kazao kako je poziv za posao u Frankfurtu prihvatio zbog novca. No, Đikić mu nije želio ostati dužan, pa se prepiska nastavila.
Đikić tvrdi kako niti jedan znanstvenik na Institutu neće potvrditi Radmanovu tezu da je on šikanirao kolege, te da šef MedILS-a laže i obmanjuje javnost. U svoju obranu prenosi i izjavu pokojnog gospodina Ante Čičin-Šaina, predsjednika UV-a MedILS-a, poslanu premijeru Ivi Sanaderu 2008. o tome tko šikanira znanstvenike u MedILS-u:
"Konačno, slobodan sam ukazati i na sve učestalije pojave omalovažavanja svih onih znanstvenika i stručnih suradnika MedILS-a za koje Miroslav Radman s vremena na vrijeme ocijeni da mu nisu dovoljno privrženi. Ključni grijeh tih ljudi svodi se u krajnjoj liniji na ocjenu da dotični ne rade (dovoljno) na promociji lika i djela Miroslava Radmana. Takve se ljude olako kvalificira kao nemoguće i štetne tipove, ili ih se javno naziva 'luzerima'."
Đikić također kaže da nisu istinite Radmanove tvrdnje da nije donio nijedan grant u MedILS. Na natjecanju za najprestižniji europski ERC njegov je projekt bio izabran, dok Radmanov nije. Projekt je financiran s 2,5 milijuna eura, a Đikić navodi kako je 500.000 eura htio prebaciti u MedILS, no da je Radman to odbio navodeći kako ga "ne zanima njegova znanost u Institutu".
Đikić Radmanu zamjera i tvrdnju da je prešao u manje poznat institut u Frankfurtu zbog novca, te to naziva "nemoralnim napadom na njega kao osobu i kolegu".
"Volonterski sam radio za MedILS punih pet godina i nisam tražio niti jednu kunu za svoj rad. Novac od međunarodnih nagrada uvijek sam dijelom donirao onima koji su imali potrebu. Tako sam u zadnje četiri godine uplatio oko 96.000 kuna raznim udrugama, djeci s poteškoćama u razvoju, oboljelima i studentima u Hrvatskoj", piše Đikić, dodajući kako time ujedno želi odgovoriti i na napade Branka Roglića.
I on i Radman, tvrdi, znaju da je u Frankfurt otišao zbog obiteljske tragedije u kojoj je izgubio kći. Đikić dvojcu uzvraća i s još nekoliko konkretnih pitanja.
Tako postavlja pitanje zašto je, unatoč brojnim upozorenjima, tajnici Sandri Russo isplaćeno 200.000 kuna, zašto je zamjenica ravnatelja Andrea Feldman dobila otkaz tijekom bolovanja, zašto je ravnatelj Instituta preusmjerio oko 90.000 kuna iz gradskog budžeta za studente u plaćanje troškova hladnog pogona Instituta, iako je stipendija znanstvenicima koji su radili u Institutu bila potrebna, te zašto je prekršio ugovor s fondom UKF za znanstveni projekt financiran od MZOS-a i Svjetske banke?
Prethodni članci:
arti-201005100591006 arti-201005100098006
