Kemikalija se već godinama koristi u tretmanu raka, ali Licina i njegov tim koristili su je zbog jednog drugog svojstva - ce6 čini ljudske oči osjetljivijim na crveno svjetlo. Koristili su je da bi napravili očne kapi za gledanje u mraku.
Vani na polju, Licina kaže da učinak i nije bio baš toliko dramatičan.
"Nije bilo kao 'O Bože, ja sam Riddick!'" rekao je, aludirajući na lik iz SF filmova. "Bilo je više kao 'Oh, gle, mogu vidjeti ovu stvar koju prije nisam mogao. Zašto se svi tako čudno ponašaju, zar ne vidite onu stvar tamo?'", što je bilo istovremeno i iznenađujuće i ne, kaže Licina. "To je nešto što smo već zamijetili u raznim projektima, postoji velika razlika između onoga što želite i onoga što je biološka stvarnost".
Licina i Tibbetts nekoć su imali grupu po imenu Znanost za mase. Licina je radio u nekoliko laboratorija za molekularnu biologiju, a Tibbetts je registrirani medicinski tehničar. Dvojac se u međuvremenu raspao, ali na zamisao o ce6 došli su dok su radili na drugome načinu omogućavanja gledanja u mraku, koji se bazirao na vitaminu A2.
Nakon oko šest mjeseci čitanja znanstvnih radova i testiranja formule, bili su spremni isprobati ce6 otopinu.
Možda ste i čuli za ovu priču. Licina kaže da nikad nije očekivao ogromnu količinu medijske pažnje koju je projekt dobio.
"Nismo imali pojma da će se to dogoditi. Jedna je osoba stavila sliku mene s lećama na svoju Facebook stranicu i ubrzo sam dobio 800 telefonskih poziva i još puno više mailova".
Neke priče u medijima bile su stvarno frustrirajuće. Nekoliko je medija navelo da je Licina ubrizgao nešto u svoje oči (nije) i da su na rubu povijesnog otkrića (nisu).
"Bilo je malo uznemirujuće vidjeti iz prve ruke kako lako mediji preuzmu projekt i potpuno ga izmjene", rekao je Licina. "Prvi članak je koristio riječ inekcija. Pa je i sljedećih 15 isto koristilo tu riječ", nasmijao se. "A riječ je o kapaljki za oči".
Licina i Tibbets nisu napravili ništa revolucionalno. Uglavnom su spojili razne podatke i informacije iz raznih znanstvenih radova, i iskoristili sami sebe kao zamorce za eksperiment. Ali sama pomisao da bi svatko mogao gledati u mraku uz pomoć par kapi za oči bila je zavodljiva. A mediji su bili oduševljeni.
Ali projekt Licine i Tibbetsa nije samo demonstrirao efikasnost otopine ce6. Pokazao je kako biološki trikovi djeluju i gdje se sve raspada.
Znanstvene činjenice na kojima se bazira ce6 formula otkrio je znanstvenik Ilyas Washington, sada asistent profesora oftamologije na Sveučilištu Columbia. Godine 2007. objavio je znanstveni rad u kojem je pokušao proteine u našim očima navesti da reagiraju na crveno svjetlo, a ne zeleno, kako inače rade. Naime na crveno reagiraju proteini u očima dubokomorskih riba, što im omogućuje da vide u mraku.
Pokus je uspio, ali Washington se poslije nije puno bavio time. "To je nešto što je moja grupa planirala, ali se jednostavno više nismo vratili na to", izjavio je (rekao je i da je isprobao kapi na sebi, ali nikada nije objavio rezultate).
Od kad su Licina i Tibbets ponovo oživjeli ideju, još je par grupa isprobalo formulu. Licina je čuo od nekoliko biohakera da je promjena suptilna, ali zgodna.
Ali Licina kaze da kao i kod većine biohakerskih projekata, ovo je mjesto gdje sve stane.
"Mislim, to je to, što bi trebalo biti slijedeći korak? Pronaći još 20 subjekata za testiranje? Da bih uopće pronašao 20 ljudi i mogao ih testirati, silna zakonska ograničenja i potrebna financijska sredstva su nevjerojatna".
To je nepremostiv izazov gotovo svakom projektu biohakiranja. Biohakeri mogu smisliti sjajne ideje, mogu međusobno kombinirati što znaju i pokazati sjajne dokaze, ali većina ih nema potrebne ogromne količine novca i pravne vještine da krenu dalje.
Klinička ispitivanja traju godinama i koštaju milijune dolara, te ih si mogu priuštiti samo velike kompanije. Većina doktora ne želi ni prići blizu biohakerskim idejam i prijedlozima zbog straha od tužbe.
Tako brojni projekti ostanu nedovršeni i napokon potpuno zamru, unatoč toga što puno obećavaju. The Atlantic/Danas.hr
