Svaki čovjek ima oko šest milijuna receptora mirisa koji se mogu svrstati u nekih 400 tipova. Raspodjela tih receptora razlikuje se od osobe do osobe, što rezultira jedinstvenim osjetom mirisa, ili 'olifaktornim otiskom'.
Znanstvenikci s Weizmannovog znanstvenog instituta u Izraelu testirali su 89 osoba o tome koliko dobro je 28 različitih mirisa odgovaralo 54 opisnih riječi. Riječi su uključivale primjere poput "ugodno", "limunasto", "muževno", "riblje" ili "kiselo".
Na temelju dobivenih opisa znanstvenici su otkrili da svaka osoba ima jedinstveni olifaktorni otisak, koji je ovisan o mirisu, ali neovisan o opisnoj riječi. Tako su mogli identificirati svaku od osoba koje su sudjelovale u testu koristeći nasumično izabrane setove od 7 mirisa i 11 opisnih riječi.
Na temelju tih podataka, znanstvenici su zaključili da bi uz pomoć 34 mirisa i 35 opisnih riječi mogli individualno identificirati svakog od 7 milijardi ljudi na Zemlji.
U drugoj seriji eksperimenata, tim je otkrio da ljudi sa sličnim olifaktornim otiscima imaju sličnosti u genima za proteine imunosistema povezanih s tjelesnim mirisom i izborom partnera.
To znači da ljudi sa sličnim olifaktornim otiscima najčešće i mirišu slično.
Autor istraživanja Noam Sobel vjeruje da bi olifaktorni otisak jednog dana mogao biti korišten kao dijagnostički alat za bolesti koje utječu na osjet mirisa, poput Parkinsonove bolesti.
Znanstvenici kažu da bi se mirisni otisak mogao koristiti i za sigurnosne svrhe, jer bi ga bilo gotovo nemoguće kopirati.
