Prosvjednici se povlače s cesta i tužit će Ministarstvo poljoprivrede i otkupljivače mlijeka. Imate li razloga za strah? U pravilu, u poslu se ničeg ne bojimo. Uvijek napravimo dobru analizu svega što može iz situacija nastati. Drago mi je što su apeli, upozorenja i razgovori urodili plodom i što su nezadovoljni proizvođači uvidjeli da blokade ceste, nered i gubici koje nanose i svojim gospodarstvima, ali i cijelom agraru ne donose ništa dobro, te da sistem pritisaka nije ono što će obilježavati rad mog tima u Ministarstvu i rad ove Vlade. Tužbe su legitimno pravo nezadovoljnih proizvođača i tu ne vidim ništa sporno.
Vidite li što sporno u visini otkupne cijene mlijeka? Godinama im već rastu troškovi proizvodnje, a cijena to nije pratila.
http://www.youtube-nocookie.com/v/dJStAEpylig?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Mijenjala se cijena mlijeka, možda ne takvom brzinom kao rast troškova, ali to je tržište. Proizvođači, ali oni ozbiljni, koje bi vani u svijetu zvali "farmerima", imaju višemilijunske objekte, farme i proizvodnju, moraju se naviknuti biti i poduzetnici. Moraju planirati i u tehnološkom i u ekonomskom dijelu da im troškovi budu što manji, a produktivnost što veća, kao i dodana vrijednost. U godinama kada im ide dobro, trebali bi ostavljati za razdoblja kada im ide lošije. Kad je donesena famozna promemorija, koja je pravno neobvezujući akt po kojemu se vrši otkup sirovog mlijeka, 2009. godine, cijena mlijeka bila je 1,69 kuna po litri. Napravljen je model po EU27: prosjek svih zemalja članica EU praćeno tijekom tri mjeseca puta prosjek eura po srednjem tečaju, davao je cijenu po kojoj se isplaćivao mjesec u Hrvatskoj.
Cijena išla naruku proizvođačima
Cijene mlijeka u Europi su rasle, euro je rastao i u jednom trenutku se u 2011. godini ta cijena podigla na 2,53 kune. U prosincu je bila 2,66. To je cijena koja je išla naruku proizvođačima, koji rade težak i odgovoran, svakodnevni posao, za razliku od nekih drugih u poljoprivrednoj branši, i tu im odajem priznanje. Ali u mom resoru moramo voditi računa i o prerađivačima koji mlijeko kupuju, prerađuju i moraju plasirati na tržište. Ne možemo odrediti cijenu mlijeka kao prije promemorije kad je Ministarstvo formiralo cijenu na tržištu. Na neka pravila igre smo se obvezali kod pretpristupnih pregovora i toga se moramo držati. Moramo se naviknuti na pravila koja će važiti kada uđemo u EU. Farmeri u Europi točno znaju kako da planiraju proizvodnju i koje su cijene sirovina. Na tu cijenu, od 2,3 ili 2,4 kune, mi i dalje možemo iz omotnice plaćati dodatni iznos. To i plaćamo, 50 lipa po litri, što farmeri u EU nemaju. Nemamo više 42 lipe dodatnog interventnog plaćanja po litri, što je vrijedilo do listopada 2011. i to se više ne može isplaćivati.
Prozivaju Vas i zbog pogodovanja, primjerice Lactalisu, koji 'jedva čeka nestašicu mlijeka' da bi mogao uvoziti. Što Ministarstvo poljoprivrede čini da bi se izbjegao uvoz i nije li naš gospodarski prioritet da imamo jaku proizvodnju, a ne trgovinu? Slažem se s vama da je naš prioritet imati jaku domaću proizvodnju. Učinit ćemo sve da u sektoru agrara proizvodnja i prerađivačka industrija budu nositelji proizvodnje i razvoja u RH. Mi nemamo dostatnu proizvodnju mlijeka za svoje potrebe. Ispregovarali smo da ćemo moći proizvoditi 765 milijuna kilograma mlijeka, a sad nismo ni blizu toga jer proizvodimo 626 milijuna, i tako je unazad deset godina. Kada je počeo raditi Laboratorij u Križevcima 2003. godine, imali smo 57 tisuća poljoprivrednih gospodarstava koji su se bavili mljekarskom proizvodnjom.
Toga žita više nema, a obaveza je ostala. Institucije trebaju odraditi svoje i ako je to bio Agrokor, netko treći ili peti, vjerojatno će snositi konzekvence. U ovom dijelu, mislim da bilo kakav komentar ili prejudiciranje da je netko tu kriv... Kriv je vlasnik. Onaj tko upravlja.
Desetkovan broj mljekara
Sad ih imamo oko 14.500, s tim da nam ukupna proizvodnja nije pala. Naši farmeri su u ovom razdoblju počeli izuzetno kvalitetno proizvoditi. Imamo oko 93 posto mlijeka vrhunske kvalitete po europskim standardima. No, nismo dosegli standarde količinskog iznosa – proizvodnja po mliječnoj kravi je ispod 6.000 litara, dok europski farmeri imaju puno više. Tu moramo napraviti iskorak kroz savjetodavnu službu, rad Ministarstva, agencije. No, važno nam je i da imamo stabilne mljekarske kuće. Nije rješenje da dvije ili tri zatvore svoja vrata, otpuste radnike i da se mlijeko nema gdje predati. Inzistirali smo da se svaka litra mora otkupiti te da se samo nedostatne količine moraju uvoziti.
Zaista? Ne uvozimo malo više od toga? Između ostaloga, stručne službe dobile su zadatak napraviti kompletnu analizu količina koje se uvoze, načina na koji se distribuiraju i kakva je kvaliteta tog mlijeka i mliječnih pripravaka. Uvoz nije moguće zaustaviti jer imamo sporazume sa zemljama regije (CEFTA), ali i EU, a za godinu dana nestaju granice.
Što će se tada dogoditi s proizvođačima mlijeka? Oni strahuju zbog razlikama u poticajima, primjerice u Francuskoj i Rumunjskoj. Sustav poticaja u EU je uređen zajedničkom poljoprivrednom politikom. Oni nisu ogromni, ali naši proizvođači će imati koliko i europski. Mi smo uspjeli izboriti 50 lipa naknade po litri proizvedenog mlijeka.
Hoćete reći da francuski seljaci ne dobivaju više od rumunjskih? Ne, ne dobivaju više. Dobivaju više u cijeni.
http://www.youtube-nocookie.com/v/MLRtS1I2C5k?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Ne radi li se ovdje o cijeni? To je dogovor između prerađivačke industrije i udruga proizvođača. U Rumunjskoj je 28 eurocenti po litri, 32 u Francuskoj, 34 u Njemačkoj. To su prilično ujednačene cijene. Po ovom modelu, 0,3223 eurocenta je u Hrvatskoj, što je prosjek zemlja iz kojih se najviše uvozi, s tim da oni ne dobivaju po svakoj litri mlijeka još 50 lipa. Problem je u visokoj cijeni inputa, ali to će pojeftiniti uvozom repromaterijala kad se 2013. godine otvore granice. Određene kuće koje se bave prometom sredstava za zaštitu bilja, stočne hrane i gnojiva više neće moći imati cijene veće od onih u EU, zbog konkurencije. Troškovi proizvodnje će pasti. Problem broj jedan za naše proizvođače je raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, što je rađeno vrlo loše zadnjih 10 godina. Spušteno je na lokalnu razinu i nije napravljeno kako treba i bilo je puno manjkavosti.
Mislite na zemlju koja je ostala neraspodijeljena nakon raspada i stečaja poljoprivrednih kombinata? Na sve. Hrvatska je po podacima iz 1989. godine imala 3,2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a trenutno je u ARCOD-u (nacionalnoj evidenciji, op.a.) milijun i 6.000 hektara.
A Hrvatska je temeljem te brojke pregovarala s EU o uvjetima proizvodnje u poljoprivredi. Nažalost, da.
Što planirate poduzeti u vezi s tim? Uvijek postoje još nekakve mogućnosti za dodatne pregovore s EU i Europskom komisijom. Mi ćemo maksimalno to predstaviti kao stvar od iznimnog interesa za RH. Ali prije toga zemljište moramo staviti u funkciju i dati je proizvođačima: ako su ušli u velike kredite i podigli farme za 300 ili 500 grla goveda, moraju imati i zemljište na kojemu mogu proizvesti kvalitetnu i zdravu hranu, koja će biti jeftinija od one koju kupuju u trgovinama stočne hrane. U zadnjih 15 dana, koliko je trajala tzv. mljekarska kriza, primio sam nebrojene proizvođače i žalosti me kada vidim da je netko uložio desetak milijuna kuna u farmu, ima 200 ili 250 krava, a obrađuje tek 25 do 30 hektara zemlje. To je apsurd. Minimum bi bio 0,5 hektara po grlu, odnosno to otprilike za 200 krava znači 100 hektara.
Planirate dakle olakšati većim proizvođačima da zemlju uzmu u najam? Ne samo njima. Svim ozbiljnim, pravim proizvođačima, i to novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i radom nadležne agencije, koja je formirana 2009. godine, ali zasad radi samo na papiru. Ona treba optimalno gospodariti tim nacionalnim blagom, dakle ne prodajom, nego zakupom i koncesijom. Proizvođači kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost, sukladno rezultatima, kapacitetima i poslovnim planovima moći će konkurirati za zemljišta.
Hrvatska je po podacima iz 1989. godine imala 3,2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a trenutno je u ARCOD-u milijun i 6.000 hektara. Nažalost, pregovarali smo na temelju toga.Što je s malim proizvođačima? Njima je zadan presudan udarac kada je Laboratorij koji ste spomenuli uspostavio kriterije kojima nisu mogli udovoljiti. Nivo kvalitete proizvedenog u Hrvatskoj je izuzetno visok, na njega su došli i mali, i veliki, i srednji. Ne bih radio razliku da netko s 200 krava ima bolju kvalitetu od onoga tko ima 15 krava.
Prema onome što sam osobno čula od seljaka, ne moram biti u pravu, redom su stradala mala obiteljska gospodarstva jer nisu udovoljavala uvjetima. Tu govorimo o broju od 57.000 i 14.500 proizvođača. Ali među ovih 14.500 nisu sve veliki proizvođači. Tu imate niz obiteljskih gospodarstava koji se tradicionalno bave mljekarstvom i imaju između 10 i 25 grla. To je izuzetno kvalitetna proizvodnja, iznad 6.000 litara po grlu i oni svoje proizvode plasiraju.
Postoji i sumnja među tim seljacima da su laboratoriji išao naruku prerađivačima u rušenju cijene mlijeka, budući da se bakterije iz mlijeka mogu ukloniti preradom. A žale se i da nisu imali način da osporavaju te nalaze. Ne mogu analizirati i komentirati navode da laboratoriji rade za ili protiv nekoga. Oni moraju raditi svoj posao i vjerojatno ga rade vrlo odgovorno i kvalitetno.
Ne vjerujete u tu mogućnost? Napravit ćemo kontrole. Rekao sam da će, dok ja vodim Ministarstvo poljoprivrede, biti red, rad i odgovornost u svim segmentima. To uključuje i laboratorije. Neće se dopustiti da se rade zahvati koji male proizvođače stavljaju u nepovoljan položaj. Vidim da će sve službe, centri i agencije, pogotovo savjetodavna služba AP-a, koja uglavnom vodi program stočarstva, biti ti koji će morati napraviti dodatni iskorak u praćenju kvalitete i svih segmenata proizvodnje. Ali i u savjetodavnom obliku. Ako je bilo nepravilnosti, naći će se tko ih je radio i on će za to odgovarati. Jednako nam je važan proizvođač s 15 krava i onaj s 200.
Koja je Vaša strategija za male proizvođače? Je li to orijentacija prema sredstvima iz Fonda za ruralni razvoj, savjetovanje kako da povuku novac iz njih... Oni su puno izgubili raspadom kombinata i zadruga u zadnjih 20 godina, pretpostavljam da to znate i na temelju svog iskustva. Nažalost, da. Dolazim iz Brodsko-posavske županije gdje smo imali jako poznat i jako dobro uhodan poljoprivredni kombinat Jasinje. Imao je niz robnih marki i pokrivao sve segmente agrara, velike površine, izuzetno razvijeno stočarstvo i ratarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Nažalost, više ne postoji. Za taj su se agrokombinat u segmentu kooperative vezali manji proizvođači sa sela i u pravilu su jako dobro poslovali. Nažalost, propadanjem toga i niza drugih velikih PIK-ova, srećom, ne svih, oni su dovedeni u situaciju da su na tržištu za koje nisu spremni. Nije bilo reda, niti su vrijedila pravila igre. Čak i kad bi dobro proizveli, bili bi u situaciji da im kupac nije platio ili im se plaćalo sa zakašnjenjem. Bilo je teško planirati proizvodnju u tim uvjetima. Dobra strana malih gospodarstava je što imaju tradiciju, znanje, relativno velike obradive površine i što nisu opterećeni velikim kreditima i skupim kamatama. Treba im dati mogućnost da rade najbolje što mogu i tu vidim ulogu savjetodavne službe.
Jedna od posljednjih odluka vlade Jadranke Kosor bilo je ukidanje zaštitnih carina na uvoz svinjetine i junetine. Zašto se to dogodilo i što će to značiti za proizvođače? Trebali biste pitati bivšu premijerku i njen tim zašto su donosili tako nerazumne odluke pred kraj mandata.
Dolazim iz Brodsko-posavske županije gdje smo imali jako poznat i jako dobro uhodan poljoprivredni kombinat Jasinje. Imao je niz robnih marki i pokrivao sve segmente agrara, velike površine, izuzetno razvijeno stočarstvo i ratarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Nažalost, više ne postoji. Može li se ona ispraviti? Nažalost, ne postoji pravna mogućnost poništenja, nego samo reguliranja, izdavanja kvota. Nećemo dovoditi svoje proizvođače u situaciju da ne mogu plasirati svoju robu. Hrvatska uza sva svoja prirodna bogatstva – zemljišta, dostatne količine vode, prostorni smještaj, vrijedne ljude, tradiciju, znanje – ima jako malo proizvoda. Imamo svega šest do osam proizvoda koje dostatno proizvodimo za svoje potrebe. Sve ostalo je okrenuto prema uvozu. To planiramo promijeniti i napraviti iskorak, da imamo zdravu i kvalitetnu hranu na našem stolu i našem turizmu. Nećemo pustiti da se uvozne kvote ispucaju u prvom kvartalu i da zaguše našu proizvodnju. Ne možemo zabraniti uvoz, ali ćemo ga kvalitetno rasporediti.
Prigovor svim našim vladama dosad je bio da idu naruku uvoznicima, a na štetu proizvođača. Vrlo je važno znati iskoristiti one potencijale koje imamo i u proizvodnji i u prerađivačkoj industriji, koja stvara dodanu vrijednost. Sve ono što je dobro bilo zamišljeno i iz sistema koji ste spominjali, a što je uništeno u zadnjih 20 godina nastojat ćemo iskoristiti za razvoj, kao i iskustva zemalja EU. Nećemo ni u jednom trenutku forsirati nijedan uvozni lobi i na taj način uništavati proizvodnju. Imat ćemo otvorene granice jer ulazimo na tržište od 500 milijuna ljudi i tu vidimo priliku za plasman svojih proizvoda.
No jedna od prvih izjava iz Vlade, odnosno Radimira Čačića bila je da je interes Agrokora – interes Hrvatske. Agrokor je najveći uvoznik hrane i može se vidjeti da u hrvatske brendove poput Zvijezde pakira hranu iz Mađarske, Ukrajine... Kako ste to shvatili? Ne bih komentirao izjavu kolege, nisam je čuo, ne znam u kojem kontekstu je rečena.
Bila je vezana za preuzimanje Mercatora. E, to baca sasvim drugo svjetlo. U trenutku kada bi Agrokor preuzeo Mercator, postao bi i vrlo jak regionalni igrač. Ne samo u ovom negativnom kontekstu u kojem ste intonirali dio pitanja, nego će i svi hrvatski proizvodi naći lakši prolaz na tržište drugih zemalja u regiji. Premda ne volim govoriti o konkretnim tvrtkama, Agrokor je dao niz kvalitetnih primjera kako revitalizirati proizvodnju i kako je podići u tehnološkom smislu, npr. u Baranji. To su primjeri iskoraka koji nam trebaju. Da li kroz tako velike sustave? Možda, ali sigurno je to nešto što će, u kooperativi s manjim proizvođačima, biti iskorak za selo i manje proizvođače.
Problem je u tome što se Agrokoru tolerira isuviše stvari – od paralelne valute i dopuštanja da izdaje bonove umjesto novca, za koje je logično da će završiti kao nečija plaća, do žita iz Đakovštine, za koje je utvrđeno da je završilo na Konzumovim policama i ništa se nije dogodilo. Čini li Vam se da se, po zatečenom stanju, Agrokoru ide naruku? Moja ekipa je ovdje tek 60-ak dana. Kada pitate o analizi stanja, strašno puno toga smo napravili, pogotovo u financijskom dijelu, gdje je situacija bila jako loša. U ovih 60 dana nije bilo nikakvih oblika utjecaja ili pritiska o kojemu se govori i špekulira u javnosti, niti bismo mi na takvo što pristali. Agrokor je velika i ozbiljna firma koja puno ulaže u nove investicije u agraru i dok god korektno i kvalitetno radi svoj posao u segmentu vezanom za Ministarstvo, tu ne možemo ništa prigovoriti.
Nisu li robne zalihe Đakovštine posao Vašeg resora?
Pa jesu, ali govorite o nečemu što je bila afera prethodnih godina, kad je država imala 35 posto vlasništva i bila dužna pratiti kroz nadzorni i upravni odbor kako se tvrtka zadužuje, zašto su loši rezultati i što će se desiti s robom, a to su žitarice koje su nestale na ovaj način. Znam da je nakon toga ostao jedan dio nesređenih obveza, oko 6 milijuna kuna prema više od 520 kooperanata koji su tamo skladištili svoje žito.
Tog žita više nema
Toga žita više nema, a obaveza je ostala. Institucije trebaju odraditi svoje i ako je to bio Agrokor, netko treći ili peti, vjerojatno će snositi konzekvence. U ovom dijelu, mislim da bilo kakav komentar ili prejudiciranje da je netko tu kriv... Kriv je vlasnik. Onaj tko upravlja. Za sve ono što je dobro i što će se napraviti u ovom Ministarstvu je naša zasluga, a za ono što je loše kriv sam ja. Tu paralelu možemo povući i prema upravama pojedinih poduzeća koja su cijela ili dijelom u vlasništvu države, a loše rade ili stvaraju gubitke ili afere.
Koga sljedećeg, nakon mljekara, očekujete na ulicama? Gledajte, dvije i pol milijarde je omotnica za direktno plaćanje, plus ostali oblici potpora od ukupno 2,8 milijardi će biti u potpunosti ispoštovani prema proizvođačima. Napravili smo uštede na plaćama, materijalnim troškovima, službenim putovanjima, intelektualnim uslugama, prekovremenim, posegnuli za rezervama... Nama je u interesu da nam poticaji ostanu na nivou ispregovaranom s EU, jer 2013. povlačimo dio sredstva za direktne poticaje i u drugom stupu za ruralni razvoj. Radi se o gotovo 200 milijuna eura. Smanjenjem iznosa za poticaje, smanjili bismo iznos koji bismo dobili od Europe. Riješit ćemo sve obaveze i donijeti izmjene Zakona o poticajima, koje nećemo smanjivati, nego ćemo uvesti donekle drugačiji, korigirani model, koji će biti pravičniji i imat ćemo veće kontrole.
O napisima da je u razotkrivanje Šolčićeve biografije upregnuta i tajna služba... Mislim da to već ide u ono što vi novinari zovete žutilo. Osobno nisam za takav način izvještavanja. Svatko nosi odgovornost za ono što čini u životu, a do koje je mjere to predmet novinskog izvještavanja, ostaje na procjenu svakom čovjeku, ali neki članci sigurno pretjeraju. Ako je nekome u biografiji nešto loše, onda on treba odgovarati, bez daljnjega. Druga je sad stvar moralnosti osoba koje se stavljaju kao zaštitnici cijele grupacije proizvođača, a nemaju najčišću biografiju, onda je to problem onih koji na taj način rade. Naravno, javnost ima pravo znati i tu je vaša uloga vrlo značajna, ali uvijek postoje granice ukusa.
O logici iza smanjenja budžeta Ministarstva, odnosno poticaja... Oni nisu smanjeni. Vlada će ispoštovati sve obveze iz 2011. godine. Što se mljekarske krize tiče, nijedan predstavnik udruga nije rekao da smo im u 45 dana, čim se riznica otvorila, isplatili naknade od 50 lipa za 8., 9., 10. i 11. mjesec 2011. Volio bih da je netko rekao da je ministar napravio iskorak.
O tome kako je moglo propasti Dalmacijavino... Niz loših poslovnih odluka i nekompetentnih uprava koje su vodile tako jedan velik sustav koji je imao brend i tržište. Dalmacijavino je opterećeno velikim dugovima, proizvodnjom koja je upitna. Član sam AUDIO-a i na zadnjoj smo sjednici dosta dugo raspravljali o rješenjima – nalaženju kvalitetnog strateškog partnera, revitalizaciji proizvodnje, dogovoru s predstavnicima radnika, reprogramiranju obveza.
