"Mislim da ovakve količine nefiskaliziranih milijuna koji se vrte u neobičnoj kombinaciji udruge građana i privatnog poduzetništva na račun povijesnih znamenitosti jednog grada nema nigdje drugdje u Hrvatskoj. A sigurno možemo govoriti i o unikatnoj pojavi u europskim razmjerima. I nikome ništa. Ne brine ovo ni ministra Zdravka Marića, niti poreznu upravu. Zatvarat će i dalje slastičarnice radi nekoliko kuna viška u blagajni, a milijuni koji se vrte za dubrovačkim zidinama prolaze ispod radara…", objašnjava svoju motivaciju za ulazak u prilično komplicirani sudski proces prije gotovo dvije godine SDP-ov vijećnik u Dubrovniku, Jadran Barač.
On je zajedno s dvojicom bivših dubrovačkih gradonačelnika, Androm Vlahušićem i Vidom Bogdanovićem, podigao tužbu pred Općinskim sudom u Dubrovniku radi poništenja Ugovora o održavanju i korištenju gradskih zidina zaključenog između Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine, DPDS. U petak, 19. veljače, očekuje se prvostupanjska presuda i svakako će biti zanimljivo vidjeti hoće li se sud usuditi dirnuti u tu desetljećima nedodirljivu dubrovačku bolnu točku.
"Radi se o vrlo jednostavnom ugovoru kojim je jedinica lokalne samouprave bez javnog natječaja prenijela najveći dio vlasničkih prava nad kulturnim dobrom svjetske vrijednosti na grupu građana - amatera, i koji su gospodarskim korištenjem tog dobra, temeljem zakonski vrlo problematičnog ugovora, postali najveći financijski centar moći u toj jedinici lokalne samouprave. Pod krinkom zaštite i brige o kulturnom dobru odvija se neviđena financijska eksploatacija tog dobra i to bez javnog natječaja i na neodređeno vrijeme", kaže Barač.
Jadran Barač, SDP-ov vijećnik, zajedno s bivšim gradonačelnicima, Androm Vlahušićem i Vidom Bogdanićem, pokrenuo je sudski spor
Deseci milijuna kuna zarade, 71 zaposleni...
Društvo prijatelja dubrovačke starine zidinama upravlja već više od 60 godina, ali činjenica je da su cijene ulaznica i enormna zarada počeli rasti tek u posljednjih dvadesetak godina, osobito nakon prodora kruzer turista. Godine 2019. su cijene ulaznica narasle sa 150 na 200 kuna, a prema službenim izvješćima, Društvo je 2018. godinu završilo sa 68 milijuna kuna, a 2019. – s nešto više od 73 milijuna kuna prihoda.
Prema sadašnjem aneksu ugovora, prihod od prodaje ulaznica za zidine dijeli se između Društva i Grada Dubrovnika u omjeru 40:60. Tako je 2019. ukupno zarađeno od prodaje ulaznica 183.299 547 kuna, a nakon plaćanja PDV-a, iznos je podijeljen prema ugovorenom modelu: Društvo je uprihodilo 72.966.340 kuna, a Grad 88.500.000 kuna.
"Ni mi vijećnici, niti građani Dubrovnika nikada nismo saznali detalje oko raspolaganja svim tim milijunima. Sadašnja gradska vlast, predvođena Matom Frankovićem iz HDZ-a, nikada nije pokazala interes za rasvjetljavanje svega toga i za bolje upravljanje starinama grada od kojih bi trebali imati koristi svi Dubrovčani, a ne samo neki, prije svega oni koji su se organizirali uz Društvo prijatelja dubrovačke starine", smatra Barač.
Društvo je iz godine u godinu zapošljavalo sve više osoba, a u 2020. je ušlo s čak 71 zaposlenikom, iako je vrlo teško utvrdivo za koje vrste poslova je potreban tako veliki broj. Dugi niz godina Društvo je vodio Niko Kapetanić, a zadnji njegov istup seže iz razdoblja kada je u proljeće 2020. nastupio prvi lockdown – jer je objavio da je za očuvanje 71 radnog mjesta Društvo ubralo državne potpore. U lipnju iste godine dolazi do smjene u vrhu Društva, za predsjednicu je izabrana Renata Andjus, ali Niko Kapetanić ostaje tajnik. Tom prilikom se on osvrnuo i na tužbu na ugovor. "Tu nema štetnih elemenata, Grad nam je ukazao povjerenje da novac potrošimo na obnovu spomenika, strogo namjenski", rekao je Kapetanić tom prilikom.
Natječaji 'po dogovoru'
Društvo doista obnavlja i održava objekte, ali to čini uglavnom netransparentno, bez javnih natječaja, ili uz natječaje na kojima se bira "po dogovoru". Poznat je i slučaj tužbe zagrebačke tvrtke Dan D Konzultanti koja je za projekt "Muzej velikih ljubavi" htjela unajmiti prostor kule Sv. Frana, te je nakon isteka najma tvrtke koja je koristila kulu Sv. Frana dala bolju financijsku ponudu, no Društvo ih je odbilo "jer sa starim zakupcem nisu imali problema".
Grad Dubrovnik ima i službenu, zakonitu, ustanovu za obnovu spomenika, Zavod za obnovu Dubrovnika, u kojem rade stručnjaci, te bi se oni trebali i mogli baviti obnovom dubrovačkih zidina i ostalih spomeničkih cjelina. No, umjesto da se obnovom bave stručnjaci iz zakonom uređenog zavoda, Grad dopušta da svime upravlja neformalna udruga građana, i to u prilično sivoj zoni, bez fiskalizacije računa i bez ikakvih standarda javne nabave. Društvo prijatelja tako samostalno i direktno ustupa poslovne prostore u zakup na zidinama i drugim nekretninama kojima upravlja (Stonske zidine, Sokol grad…). Za sve poslove obnove angažiraju "svoje" izvođače, dakako, direktnom pogodbom. Postali su svojevrsni kartel u obnovi spomenika. Društvo je čak osnovalo i vlastitu privatnu tvrtku za trgovinu, Naša baština d.o.o., koja je 2019. završila s lijepih milijun i pol kuna prihoda i 454 tisuća dobiti.
12.05.2020., Stara gradska jezgra, Dubrovnik - Dubrovacke zidine otvorene za posjetitelje. Kontroverzna je odluka DPDa o poskupljenju ulaznica na 200 kuna. Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL
Ministrima prihvatljiv model
Društvo prijatelja dubrovačke starine s Gradom Dubrovnikom je potpisalo ugovor o upravljanju dubrovačkim zidinama još 1998. godine, i tada je Društvo imalo pravo na stopostotnu zaradu sa zidina, a u vrijeme dugogodišnjeg kontroverznog gradonačelnika (i Uskokovog optuženika) Andre Vlahušića ugovor je doveden na podjelu zarade pola-pola, a lokalni mediji su redovno izvještavali o tome da gradonačelnik Vlahušić "ratuje" s Nikom Kapetanićem jer želi da se sva zarada vrati pod okrilje grada. No, obojica gradonačelnika su potezom podizanja tužbe, zajedno sa SDP-ovim vijećnikom, jasno pokazali da smatraju da je model upravljanja zidinama štetan za građane Dubrovnika. Sadašnji gradonačelnik, Mato Franković, uspio je dogurati do 60 posto Gradu, a 40 posto Društvu, ali njeguje i iznimno dobar odnos s vodećom ekipom u Društvu.
Zanimljivo je da ni ministrica kulture, rođena Dubrovčanka, Nina Obuljen Koržinek, u svojim medijskim istupima nije imala primjedbi na način zaštite spomenika kulture pod paskom Društva i njihovog privatnog kartela tvrtki. "Mislim da taj sustav treba očuvati, a ako postoje određene stvari koje treba unaprijediti, treba razgovarati s Društvom i gradom", rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek za dnevnik Nove TV u srpnju 2019.
Franković: Aktivnosti društva moraju biti javne
Pitali smo i Poreznu upravu kako komentira model poslovanja Društva i je li im prihvatljiva količina nefiskaliziranih računa istodobno dok uvode red oko fiskalizacije, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
No, odgovorio nam je aktualni gradonačelnik Mato Franković na pitanje kako on komentira model poslovanja Društva i smatra li da bi presuda mogla značajno utjecati na buduće odnose između Grada i Društva prijatelja.
"Jednako kao što sam to do sada radio i u budućnosti ću poštovati sve odluke suda. Nakon presude obavijestit ćemo vas o daljnjim aktivnostima vezano za DPDS i o odnosima Grada i društva. Osnovni cilj je da sve aktivnosti društva moraju biti javne i transparentne", stoji u odgovoru gradonačelnika Frankovića, no nema daljnjeg pojašnjenja kako misli utjecati na ostvarenje cilja koji je naveo, da ovo vrlo netransparentno poslovanje Društva učiniti – javnim i transparentnim.
