Prema objavljenom članku, problemi nastaju kada se vaše oči pokušavaju usredotočiti na sadržaje na ekranu dok se istodobno pokušavaju prilagoditi udaljenosti od slike.
"Kada gledamo 3D zaslone oči se moraju usredotočiti - to jest prilagoditi - na udaljenost od ekrana jer je to mjesto iz kojeg dolazi svjetlo. U isto vrijeme oči moraju konvergirati prema udaljenosti od sadržaja na ekranu, a on se može nalaziti ispred ili iza zaslona", objašnjava Martin S. Banks, profesor optometrije i znanosti koje se bave vidom na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.
Kod 2D ekrana, površina ekrana i točka konvergencije - gdje se oko prirodno pokušava fokusirati - su isti. U 3D se mogu razlikovati, jer sadržaj može biti projiciran ispred ili iza ekrana.
Istraživanje je otkrilo da je na maloj udaljenosti - 3 metra ili kraće - sadržaj smješten "iza" zaslona (kao da gledatelj gleda kroz prozor), ugodniji je za gledanje nego sadržaj smješten ispred zaslona. Kod povećanja udaljenosti, vrijedi obrnuto - kada gledamo filmove u kinu, sadržaj smješten ispred zaslona je znatno ugodniji za gledanje nego sadržaj koji se prikazuje "iza".
To je zbog toga što televizori projiciraju sliku na način da svjetlo dopire iza ekrana, za razliku od velikih zaslona u kinima gdje se slika projicira ispred zaslona, odnosno na platno s projektora. Na žalost proizvođača 3D zaslona i filmskih studija, postoje dokazi da 3D televizori manje umaraju ako se 3D prikazuje ispred. Drugim riječima to znači da se 3D sadržaj ne može dobro prebaciti s velikih zaslona na male ekrane u našim dnevnim boravcima - barem ne bez promjene dubine projicirane slike.
No, bez obzira na vrstu, 3D slika i dalje više umara oči od 2D slike i ta činjenica i dalje predstavlja problem za proizvođače 3D televizora.
"Nelagoda povezanu s gledanjem Stereo 3D je veliki problem koji može ograničiti korištenje tehnologije, no nadamo se da će naši rezultati potaknuti još istraživanja u ovom području", rekao je Banks.
Prethodni članci: arti-201003100304006 arti-201011260405006 arti-201008170320006
