Krenuli smo s vedrinom i uobičajenom hladnoćom, a neki će reći da je već i skromni zagrebački vatromet mogao najaviti problematičnu godinu.
U siječnju se tako često udisao zrak upitne kvalitete u dugotrajnoj kontinentalnoj magli. Na moru u isto vrijeme znatno sunčanije, ali i vrlo sušno.
Propuhala nas je tek veljača prevrtljača. Puhala je snažna bura u tri navrata, a ona 5.2. s udarima na Paškom mostu od 216 km/h bila je najjača unazad 4 godine. Između tih vjetrovitih epizoda vrlo toplo za doba godine.
I taman kad smo se navikli na iznadprosječnu toplinu, zima nas je ošinula svojim repom. Dovoljno za snježne pahulje i na samo jutro zagrebačkog potresa, a bilo je ih je i na samoj obali sjevernog Jadrana.
Travanj nam je obilježio lockdown. Staje zatim promet, industrija, a bez izgaranja fosilnih goriva. Očistili su se čak i venecijanski kanali, pa i Ganges. Uz znatno manje čestica prašine kao kondenzacijskih jezgri u atmosferi gotovo da i nije bilo oblaka. Bilježimo tako najsunčaniji travanj u povijesti mjerenja, a u tome smo… uživali s balkona.
Ostatak proljeća normalan, barem meteorološki. Temperatura u okviru prosjeka, a u svibnju i lipnju uobičajeno su česta grmljavinska nevremena. Grmi gdje stigne, a munja udara i u sred praznog slavonskog polja.
I dok smo čekali početak prave ljetne vrućine, redaju se oluje na zapadu zemlje, a vrhunac doživljava Varaždin, te posebno Zagreb s intenzivnom kišom kakva padne jednom u više od 100 godina. Upoznajemo se i na kopnu s pojmom urbanih poplava, s kojima se primorci već dugo susreću.
Jedini vrijedan spomena toplinski val kreće tek potkraj srpnja, a završava, kako to obično biva, olujom. I to osobito izraženom baš na njezin dan 5.8.
S druge strane, na Jadranu i uz njega dalje nedovoljno kiše. Presušilo je ponovno Modro jezero i postalo – nogometno igralište. Na nesvakidašnjem terenu Vukodlaci i Vilenjaci igraju neriješeno 2:2.
Među 5 najtoplijih
Jesen obilježava nadoknada kišnice te izražene južine i oborinske epizode s kojima se nerijetko diže more te plavi rive i obale. U vrlo nestabilnoj atmosferi česte su bile i pijavice. Na Zavižanu je uranio prvi ovosezonski snijeg, 27. rujna, ali samo kratkotrajno.
Predah od oborina donosi studeni. Bablje ljeto uz još uvijek toplo more i dosta sunca, a tek tu i tamo dojam pokvari bura. Nizine unutrašnjosti u tim stabilnim situacijama zavija magla, a tako se i dogodilo. No, sunca i do današnjeg dana na kopnu ima samo na kapaljku.
Prosinac na kopnu počinje zimski uz pravu snježnu epizodu, no nakon nje slijede ponegdje čak i 2 puna tjedna magle i niskih slojevitih oblaka.
Jadran i područja uz njega u znaku su ekstremne i rekordne kiše koja stiže u nekoliko valova, a nadoknađen je manjak oborine. Nažalost, zemlja toliko vode u kratkome roku ne može primiti pa se događaju i poplave.
Osobite nevolje stvara orkansko jugo na Sv. Nikolu, koje na otvorenome moru nosi sve pred sobom, pa čak i cijele platforme.
Usput, Božić, kao ni prošlih 13 puta nije bio bijel. Snijega je tek kasno poslijepodne bilo u gorju.
Sam kraj godine, kao i cijeli prosinac, donosi najveće probleme. Kopno se opet snažno zatreslo nakon razornog potresa kraj Petrinje, taman kad je veći dio kontinenta, pa i nas, zahvatila ogromna ciklona, koju su engleski kolege nazvali Bella.
Kad se sve zbroji, ući će ova godina među 5 najtoplijih, moguće i koje mjesto iznad. Nakon iznimne suše u prvoj i česte kiše u drugoj polovici 2020., u prosjeku gledano, bit će i normalno kišna.
No, tako je to s prosjecima. Dok smo mi prošle godine definirali nove zdravstvene i društvene normale, klimatolozima je koncept novog normalnog već dugo poznat. U toj našoj novoj i sve toplijoj klimi sve su češći i izraženiji meteorološki ekstremi.
