Po prvi put otkako se pamti, glavni bazen arktičkog leda u Sibiru nije se još počeo smrzavati, a kraj je listopada.
Kalendarsko kašnjenje leda u moru Laptev prouzročeno je neobično dugotrajnom toplinom na sjeveru Rusije i prodorom struja iz Atlantika, kažu klimatolozi koji upozoravaju na moguće utjecaje ovoga procesa na čitavu polarnu regiju, a posredno i na svijet. Temperature oceana na tom su se području nedavno popele na više od pet stupnjeva Celzijusa iznad prosjeka, nakon rekordnih vrućina prošle zime.
Zarobljenoj toplini treba dugo da se rasprši u atmosferu, čak i u ovo doba godine kad se sunce u Sibiru iznad horizonta zadržava tek sat ili dva na dan. Grafikoni morskog leda u moru Laptev, koji u ovo doba godine obično pokazuju zdrav sezonski rast, trenutno izgledaju posve ravni, piše Slobodna Dalmacija.
Zachary Labe, istraživač sa državnog Sveučilišta u Kolorada, smatra da je ovo u skladu s očekivanim utjecajem klimatskih promjena koje ljudi uglavnom ignoriraju: ''Bez sustavnog smanjenja emisije stakleničkih plinova, vjerojatnost našeg prvog ljeta bez leda povećava se već do sredine 21. stoljeća''.
Ovogodišnji toplinski val u Sibiru potenciran je barem 600 puta višim industrijskim i poljoprivrednim emisijama stakleničkih plinova, prema nedavnom istraživanju. Toplija temperatura zraka nije, međutim, jedini faktor koji usporava formiranje leda: klimatske promjene također potiskuju više atlantskih struja na Arktik i remete uobičajeno raslojavanje između dubinskih toplih voda i hladne površine što također kvari standardnu „recepturu“ za led.
Znanstvenici su zabrinuti da bi odgođeno zamrzavanje moglo u konačnici ubrzati otapanje ledene kape. More Laptev poznato je oduvijek kao sjeverno „rodilište leda“, koji se pred zimu stvara duž tamošnje obale, a zatim plovi na zapad noseći hranjive sastojke preko Arktika, da bi se u proljeće razbio u tjesnacu Frama između Grenlanda i Svalbarda. Ako se led u moru Laptev kasno formira, bit će znatno tanji i više je nego izgledno da će se otopiti prije nego što stigne do tjesnaca Fram što prekida cijeli krug života i znači puno manje hranjivih sastojaka za arktički plankton, koji time ima smanjeni kapacitet za izvlačenje ugljičnog dioksida iz atmosfere.
