Krajem listopada 2018. godine naše je područje zahvatilo
nevrijeme slično ovome posljednjem, u subotu. U Senju je palo
upola toliko kiše kao sada, ali još uvijek dovoljno da grad bude
pod vodom. Puhalo je jedno od najjačih juga u desetljeću, vjetar
je u Splitu na mahove dosezao brzinu kojom automobili uobičajeno
jure autocestama, službeni arhivirani maksimum je iznosio 126,1
km/h. To je bio već četvrti dan upornog i sve silnijeg juga koje
je, kako to obično i biva, guralo more iz Sredozemlja u jadranski
bazen, sve dublje prema njegovom najsjevernijem dijelu u kojem je
smještena Venecija. Razina mora u Veneciji tog je dana dosegnula
visokih 156 cm iznad definirane nulte točke koja je određena iz
prosjeka mjerenja prije sto dvadeset godina.
Još je jače tuklo jugo 13. studenog 2019. Ciklona je bila znatno
dublja s tlakom nižim od 995 hPa, a pozicija joj je bila takva da
je i sam njezin položaj uvjetovao dizanje mora.
Stanovnici jadranskih gradova duž cijele obale svjedočili su dizanju mora koje se prelilo na kopno i do 40 metara od obalne linije. Atmosferski uvjetovanom dizanju mora pomogao je tada i pun Mjesec koji je još k tome bio u takozvanom perigeju, najbližoj točki svoje putanje oko Zemlje, pa je njegov utjecaj bio još izraženiji. More se u venecijanskoj laguni podiglo za 187 cm, samo sedam centimetara manje od rekordne plime iz 1966. godine. Usput, to su ujedno i jedina dva puta u povijesti da je razina vode bila toliko visoka da bi posve potopila prosječno visokog Talijana koji bi stajao na ulazu u lagunu.
Rijedak splet okolnosti? Pa baš i ne
Plima, nizak tlak, jugo, pun Mjesec, njegova blizina Zemlji, sve ovo zvuči kao prilično rijedak splet nesretnih okolnosti! Međutim, nije baš tako. Dovoljno je da se poklope dva ili tri od ovih faktora i – Venecija pliva. Osobito u posljednje vrijeme, jer smo na ove kratkoročne vremenske trendove nadodali još jedan, onaj klimatski. Zbog procesa spuštanja venecijanskog tla i dizanja mora, more je u Veneciji već u startu za 31 centimetar više nego što je bilo krajem 19. stoljeća.
Tog je 13. studenog 2019. bazilika svetoga Marka, koju dohvati svaka plima viša od 90 centimetara, potopljena šesti put u 1200 godina. Podatak sam po sebi ne bi bio osobito alarmantan da se četiri od tih šest poplava nije dogodilo u posljednjih 20 godina. Dapače, nedugo nakon ove epizode takozvana "acqua alta" dogodila se još jednom, pred Božić iste godine kad je ciklona bila za još 10 hPa dublja od one u studenom, a razina mora dosegnula oznaku 143 cm.
Prema podacima Centra za predviđanje i uzbunjivanje na plimu, od šezdesetih do devedestih godina prošlog stoljeća pojavljivalo se tridesetak epizoda s plimom većom od 110 centimetara na desetljeće, odnosno u prosjeku tri godišnje. U 2000-ima ta je brojka narasla na 52, a u 2010-ima bilo ih je skoro dvostruko više, čak 95. Prošle, 2019. godine plima pri kakvoj se pali signalizacija za uzbunjivanje dogodila se čak 26 puta!
MOSE - tri puta skuplji od planiranog, a neki su i u zatvoru završili
Stoga ne čudi da je projekt osmišljen u osamdesetima, a započet 2003. godine napokon finaliziran, a ovog je vikenda doživio i svoju prvu primjenu u praksi. Uspješno.
Ime mu je MOSE, što je kratica za Modulo Sperimentale Elettromeccanico odnosno eksperimentalni elektromehanički modul. Mose je inače talijanska inačica Mojsijevog imena što se lijepo poklapa s konceptom spasioca koji izranja iz vode.
Mojsije je, inače, debelo prekoračio sve zadane rokove izgradnje, u konačnici je ispao tri puta skuplji od predviđenog, a nekoliko državnih službenika usput je završilo u zatvoru. Kao da je rađen u Hrvatskoj! U Hrvatskoj jesu, doduše, rađeni neki dijelovi brane, a naši su stručnjaci sudjelovali i na znanstvenom dijelu projekta. Naime, brana se sastoji od 78 komada. Betonska je to mrcina pokretana snažnom mehanizacijom, ali se odluka o njezinom podizanju donosi na temelju sofisticiranih numeričkih modela. Oni su prilično slični modelima koje koristimo i mi sinoptičari, a koje u konačnici koristite i vi u svojim mobilnim meteo-aplikacijama.
Međutim, uz proračune stanja atmosfere i budućeg vremena, ovi modeli sadrže i hidrološku komponentu, a na sve to se dodaje i astronomski utjecaj. Svaki od ovih elemenata može se kompjutorski predvidjeti s manjom ili većom točnošću, a jednako se tako proračunava i njihov zajednički utjecaj na razinu mora. Modele, baš kao i ove atmosferske, tumače stručnjaci koji u ovoj problematici imaju bogato iskustvo. I baš kao i izgradnja brane, i usavršavanje i testiranje modela uz kontinuirani razvoj, trajalo je godinama.
Moramo se prilagoditi ili plivati...
Sustav je testiran u srpnju za lijepoga vremena i spreman je dočekao prvu plimu ove godine koja se dogodila već na treći dan mjeseca u kojem uobičajeno počinju, ove subote. Nakon najave da se uz ciklonu, jugo i uštap, očekuje dizanje razine mora od 130 centimetara, gradsko vijeće zatražilo je dozvolu za dizanje brane. Sirene za uzbunu oglasile su se oko 8 sati ujutro, u 10 je brana bila sasvim podignuta. More je izvan lagune naraslo do 132 cm, unutra samo 70! Mojsije je, unatoč brojnim skepticima, "iz vode izašao" i turiste, koji su na skeli postavljenoj na trgu Svetog Marka čekali još jednu poplavu bazilike, ostavio na suhom!
I baš kao Mojsije, koji je za neke svoje biblijske poduhvate trebao pomoć, primjerice brata i šogora koji su mu držali ruke u zraku jer je jedino to pomagalo u borbi Izraelaca protiv Amalečana, ni MOSE obranu Venecije ne može odrađivati sam. U planu je, i to skoro, i postavljanje trajnih obrambenih zidova u blizini brana, kao i podizanje pločnika u najnižim dijelovima grada na visinu 110 centimetara. Sve to spada u proces adaptacije na nezaobilazne posljedice klimatskih promjena koje će neminovno utjecati na cijelu jadransku obalu, a ne samo na talijanski obalni dragulj.
(Pixsell)
Vremena i nemamo baš mnogo. Prema procjeni ranjivosti na klimatske promjene, već do 2050. godine srednja razina našeg malog mora podignut će se za 15 do 31 centimetar. Razorna nevremena na Jadranu su sve češća, a valovi od olujnih vjetrova i duboke ciklone uzrokovat će dodatno podizanje mora pa bismo jednom godišnje i mi u Hrvatskoj mogli imati epizodu s plimom od 112 centimetara, a jednom u sto godina malo manje od metar i pol. Da ovakve vremenske prilike mogu biti odnijeti i živote vidjeli smo ovoga vikenda na Krku, a potencijalna materijalna šteta procijenjena je na između jednog i devet milijuna dolara na godinu. Prilagodba je nužnost, a hrvatski pionir na jadranskoj obali su inače niske Vodice koje, u sklopu projekta Adriadapt, podižu dijelove obale za 50 do 55 centimetara. Uz neminovnu betonizaciju, neke je dijelove obale trebalo i rušiti kako bi se korito rijeke Krke razdvojilo na nekoliko dodatnih kanala.
I to također podsjeća na Mojsija i epizodu u kojoj je Židove, prema Bibliji, izvodeći ih iz Egipta spasio tako što je razdvojio Crveno more i stvorio suhi prolaz. Kasnije su, priča kaže, Izraelci u pustinji skapavali od žeđi, no usporedba s tim pripada nekoj drugoj klimatskoj krizi. I za to ćemo morati smisliti svoja rješenja.
