U prošlom nastavku smo apsolvirali temu prostitucije u drevna vremena (ko nije pročitao nek klikne "prethodne kolumne" dok ne izbrišu!). A kako je danas?
Danas su stare, debele, izraubovane radnice iz ove oblasti u totalnoj defanzivi pred nelojalnom konkurencijom gastarbajterki pristiglih iz komunizmom i perostrojkama nastradalih zemalja. (Kako li su to tek siromašne zemlje da u Bosnu idu raditi!). Pošto smo od zemlje izvoznice drveta, oružja i djevojaka postali zemlja u kojoj se ništa ne proizvodi nego samo uvozi, zajedno sa mnogobrojnim strancima i stranim vojnicima u našu zemlju došle su kao ispomoć na neodređeno vrijeme i djevojke za zabavu. Nažalost, kod nas u Bosni pravna regulativa nije ustrojena kao recimo u Amsterdamu, gdje sam, šetajući po Red district zoni, jednom vidio našminkanu crnkinju s utegnutim dupetom kako popunjava neki formular ispred šaltera na kome je pisalo: "Prostititen biroo"...
No, od jednog gazde u Bosni kod koga smo svirali i koji je poslije svirke oko 04 a.m. otišao "kod nekih novih djevojaka koje su stigle" saznao sam da "ljekar dolazi redovno da pregleda cure" jer "ni njima ni gazdi nije u interesu da se pročuje da je to mjesto nesigurno"... Kako nam je objasnio, taj noćni klub je jedino pristojno mjesto u okolini koje radi do kasno, tako da ako imate djevojku s kojom bi rado popili piće u kasne sate, nemate gdje drugo otići nego tamo,a tamo je mirno, čisto, kožne fotelje... Djevojke ko fol plešu, vi im priđete, ako im se dopadnete popijete piće, a ako vam se prispava, gore su i sobe gdje možete odspavati... Cijena je 50 DM za pola sata spavanja, a jedan je umorni šofer zaista poslije seksa prispavao, prečuo kucanje izbacivača i morao ujutru da plati punu cijenu spavanja...
Pravo carstvo ovakvih klubova je, pogađate, međuentitetska pijaca "Arizona", mjesto koje potvrđuje proročanske riječi jednog od pobjednika prvih demokratskih višestranačkih izbora. "Da će cijela Bosna da bude jedan free-shop...".
Slično kao i ovaj internet kojim trenutno surfate dragi čitaoci i "Arizona" je ogromni neistraženi prostor nepoznate dubine, širine i dužine! Ljubazni domaćin doveo nas je do napucanog mjesta, nepoznatog entiteta, gdje se jedna od djevojaka sa suzama u očima naljutila na našeg vodiča zato što je on više ne voli i ide u sobu sa drugom! Kako je onda ne utješiti!
Gazde ovih lokala vjerovatno su zanat ispekli na Zapadu, donijevši u domovinu stranu tehnologiju. No, za razliku od pufova u Frankfurtu, ovdje se niko za mnom nije derao: - Šta je, Elvise...malo i vi došli! - (zemljacima je drago kad u tuđini vidi svog zemu, pa makar i u pufu!)
I djevojke kod nas su već savladale naš srodni slavenski jezik pa je i usluga na nivou reklama za mađarske i austrijske markete (Govorimo hrvatski!). To je puno toplije nego kad vas u tuđini tamnoputa pripravnica udara po guzici i oštro komanduje na njemačkom jeziku: - Schnell, schnell!-
No, jedan problem je isti svuda na svijetu: vi se zaljubite, a vaše vrijeme ističe... Sjećam se kako smo tako izlazili iz tmurnog industrijskog grada u Njemačkoj, a moje poetsko srce se slamalo... Ja odoh, a moja ljubav ostaje zarobljena...
Kad god se vraćamo sa terena i imamo neki zarađeni novac, uvijek neko predloži da odemo da se zabavimo na takva mjesta. I nikad ne odemo. Kad ja moram da se izjasnim sjetim se da sam prljav sa puta, pogledam kakvi su mi nokti i kažem da neću! Kako ću ovakav prljav djevojci...
Prethodna kolumna
Virtualni svijet Elvisa J. Kurtovića 13
