Putujem, putujem, putujem, stalno putujem. Kad me pitaju:"Gdje si?" ja im kažem:"Sa stanom u Sarajevu, sa poslom u Zagrebu pa tako...vozarim..." To me sudbina kažnjava zato što sam u mladosti sa visine gledao na kolege đake, studente i radnike što su iz okolnih mjesta u Sarajevo dolazili vlakom, vozom-vozarili. A ja pravi Sarajlija, školu, posao, penzionerske dane, sve ću ih proći pijehe, bez da ijednom i u tramvaj udem! Jedino kad dođe tren da se ide na Bare, malo se provozam...
Ljudi koji puno putuju i vidjeli su svijeta vole da pričaju o svojim avanturama. Nedavno je na TV bila francuska emisija o jednom zabitom selu u Africi gdje su našli poglavicu tog sela kako svojim mještanima priča o dalekoj zemlji u kojoj je bio. Mještani ga slušaju otvorenih usta...
Poglavica je jako bogat čovjek, tradicionalno je obučen,a jedini znak da je bio u dalekom svijetu su Adidas tene na nogoma. Kaže da je bio u vojsci u dalekoj zemlji Bosni. Imao je veliku platu, a tamo je išao da miri plemena. Tamo su plemena (poglavica se prisjeća) Muslimani, Srbi i Hrvati. I svi su bijeli! I Muslimani su bijeli!
Ljudi u Bosni su jako bogati.Imaju velike kuće ali oni sad u njima ne žive jer su im porušene. Poglavica je posebno fasciniran ogromnom stokom koja nije mršava kao kod nas nego je jako debela! I stoka živi u kućama! Imaju posebne kuće za stoku! (Ovo zadnje mu mještani baš i ne vjeruju)
Poglavica je mogao još da ostane u Bosni i dobiva platu za mirenje plemena. Ali on ne bi mogao da živi bez svog sela jer take ljepote nigdje nema!
Ljudi koji puno putuju svijetom kao ovaj poglavica imaju razne izraze za mobilne telefone, zavisno od zemlje u koju su pobjegli iz Bosne i priklonili se lokalnom GSM operatoru. "Evo ti broj mog handy~ja, celularnog telefona, mobija, mobsa, mobača...". "Evo i tebi broj mog moBiHtela..." Često za stolom u restoranu zna biti toliko mobitela da postaje kancerogeno... Jedan poslovni čovjek se tako našalio sa svojim prijateljima koji su prečesto koristili mobitele za ručkom. Krišom je dao jedan aparat Ciganki koja je prosila oko stolova i zovno je u momentu kad je prolazila pored njihovog stola. Ciganka se javila na mobitel i rekla: "Joj nazovi me kasnije u poslu sam..." Biznismeni od stida posakrivaše svoje ljubimce...
Pjesma koja slijedi i koja objedinjuje autorovu fascinaciju putovanjima i mobitelima nastala je jedne hladne zime u Zagrebu dok sam se šlepao za spavanje kod jarana koji je imao topliji stan od mog. Ipak sam morao svaki dan da idem do svoje hladne psetare u kojoj sam živio da napunim mobitel! Jednog dana sam se dosjetio, ponio punjač sa sobom i ostao kod jarana 10 dana, sve dok hladnoća nije popustila!Tako je nastala pjesma:
...gdje god da uštekam punjač za mobitel...
Ja sam tužni čovjek
iz propaloga grada
iz kojeg se brzinom
svjetlosti širi brzina mraka
Prošao sam mnogo,
nisam našao sreću
nisam našao ženu
da mi rodi djecu
I gdje god ima dobrih ljudi
ja sam svoj na svom
gdje god da uštekam punjač za mobitel
tu mi je i dom
Nikad nisam stavljo tačku,
već radije zarez
nisam htio zgrabiti ljepotu
stavit je u kavez
Imam svoju religiju
koja vrijedi samo meni
koja kaže: "Nemoj krasti
lagat i nemoj se ženit!"
I gdje god ima dobrih ljudi
ja sam svoj na svom
gdje god da uštekam punjač za mobitel
tu mi je i dom...
