Trenutno na svijetu postoje dvije vrste knjiga. S jedne strane knjige koje se čitaju od početka do kraja, a s druge strane knjige koje služe za konzultaciju. Kod prvih počinjemo čitanje od prve stranice gdje, primjerice, autor pripovijeda da je počinjen neki zločin. Potom slijedimo razvoj događaja, da bismo na kraju saznali tko je krivac. A kraj knjige označava ujedno i kraj čitalačkog iskustva. Ista stvar događa se čitamo li i koje filozofsko djelo, npr. Husserla. Autor počinje na prvoj stranici, postavlja si niz pitanja, da bi nam linearno pokazao kako je došao do svog zaključka.
Enciklopedije, naprotiv, nisu koncipirane za čitanje od početka do kraja. Ukoliko želimo saznati, je li moguće da je Napoleon za svog života susreo Kanta, uzimamo u ruke svezak pod slovom K i N i otkrivamo da je Napoleon rođen 1769. umro 1821., a Kant rođen 1724., umro 1804. Iz pročitanog nadalje zaključujemo da je njihov susret bio moguć.
No, da bismo saznali, jesu li se oni uistinu susreli, prisiljeni smo provjeriti Kantovu biografiju, budući da pretpostavljamo da je Napoleonova biografija pretrpana važnim osobama s kojima se Napoleon za svog života sretao, te da bi susret iz gore navedenih činjenica lako mogao biti izostavljen.
No, što je s kompjuterima? Kompjuteri mijenjanju proces čitanja. Uz pomoć hipertekstova možemo istraživati razna područja u kojima se javlja Napoleonovo i Kantovo ime zajedno, a svoju znatiželju možemo utažiti za svega nekoliko sekundi. I tu enciklopedije postaju zastarjele. No, iako je kompjuter zaslužan za novu formu spoznaje, čitanja, pa i samog pisanja on nije u stanju zadovoljiti sve intelekutlane potrebe čovjeka.
