U Zagrebu već danima traje rat na Savici s čije bojišnice mediji pa i mi revno izvještavamo cjelokupnu hrvatsku javnost. Naime, riječ je o pobuni jednog dijela građana protiv gradnje - parka. Sportskog dječjeg rekreativnog parka, lijepog atraktivnog, pomalo i otkačeno dizajniranog parka, parka za kakav bi se negdje drugdje ljudi potukli da ga imaju, ali evo ovdje su se potukli da ga ne bude.
S obzirom da ta buna nije jasna ni mnogima iz Zagreba, a kamoli ljudima iz sela, gradova i općina i kvartova gdje nemaju ni vrtić ni školu, a kamoli kakav uređen park, red je stvar malo objasniti i ljudima koji ne žive na Savici.
Dakle, pobuna je počela kad je na zelenoj površini ispred stambenih zgrada MilanBandić poželio nasaditi crkvu kako bi pobrao glasove onih koji idu u crkvu. I išli, ne išli u crkvu, ta je buna imala smisla jer stvarno nitko ne želi da mu ispred prozora pogled na Savu kvari nekakakva betonjara, bila to crkva, šoping centar ili atomsko sklonište.
I nakon godinu dana prosvjeda, Milan Bandić je vidio da je vrag
odnio šalu, odustao od crkve i odlučio pobrati glasove tih
nevjernika jer kvragu svaki glas je jednako vrijedan.
I logično je zaključio da će im se valjda svidjeti neki super
dizajnerski rekreativni park, baš onako nešto urbano i moderno
kako se i ti birači čine.
E, ali već je bilo kasno... izbori su bili sve bliže i bliže, pa je pobuna protiv crkve postala pobuna protiv Bandića, pa sad bio park, crkva ili atomsko sklonište, Savica je postala tribina na kojoj su se izredali i Anka Mrak Taritaš i Sandra Švaljek i TomislavTomašević, očekuje se još i Bruna Esih, ali ona bi odmah sve raskopala u potrazi za masovnom grobnicom pa valjda neće.
Ali svo vrijeme ove povijesne bitke za tu kvartovsku livadu bilo je neobično da se nije javio baš nitko od stanara koji bi recimo baš htio ovakav park, gdje mu se djeca ili unuci mogu na miru igrati, vježbati trčati ili što već djeca rade, a moderne dede i bake na dizajnerskim klupama tračati susjede ili komentirati situaciju u Koreji. Naime, na Savici živi oko 5000 ljudi, a na prosvjedima ih se pojavljuje jedva 50. I neka i tih 50, ako ljudi zbog političkog inata sa svojim pesekima i dalje žele šetati po zakakanoj livadi, što im ne bi bilo.
Ali evo konačno su se organizirali i oni kojima se ne sviđa zakakana livada nego im se baš sviđa ovaj i ovakav Bandićev park.
Ali nemojte misliti da su oni nešto posebno horti-kulturno svjesniji od ovih drugih. Jer ni njih nije bilo mnogo, ali su bili isto tako dobro organizirani.
Jer samo politička strast može dovesti do toga da se oko jedne livade i jednog parka ljudi potuku.
Ali potpuno nepotrebno, Milan Bandić je u međuvremenu iznevjerio i jedne i druge.
Odlučio je da na Savici neće biti ni crkve ni parka, stanari će dobit'...
