ZORAN ČALIĆ BAND: U moru i plamenu (Dancing Bear)
Zahvaljujući neospornoj karizmi i medijima toliko dragom imageu rock'n'roll mučenika, Goran Bare s vremenom je vlastito ime pretvorio u sinonim za Majke, što ni u kom slučaju nisu zaslužili svi oni sjajni glazbenici i autori koji su u ovih tridesetak godina prošli kroz njegov bend.
To se prvenstveno odnosi na Zorana Čalića, gitarista koji je za klasike s "Razdora", "Milosti" i "Vrijeme je da se krene" zaslužan koliko i njegov bivši, proslavljeni frontmen.
Budimo realni, Baretova osebujna, tjeskobna i opora poetika teško bi udarala tolikom snagom da je nisu pratili ti garažno prljavi, punkerski energični blues-rock riffovi i solaže, što su u manjoj ili većoj mjeri potvrdili i albumi snimljeni u pratnji Plaćenika.
Čalić je, istini za volju, nekadašnje pozicije ugrozio i sam, ponajprije debaklom zvanim Elektrobuda, pa se, sve dosad, zaista činilo da njih dvojica ne mogu funkcionirati jedan bez drugoga.
Suradnja s istinski fantastičnim slovenskim glazbenicima, dijelom preuzetima iz obećavajućeg iako ne i do kraja potvrđenog sastava Zebra Dots, konačno ga je u potpunosti izvukla iz sjene Majki. "U moru i plamenu" vraća nas u zlatno doba rock'n'rolla, kraj šezdesetih i prvu polovicu sedamdesetih, kako virtuoznom svirkom, tako i inspiracijom trajno ukorijenjenom u rhythm'n'bluesu, psihodeliji, country rocku, povremeno i power-popu.
"Put", "Ruku mi daj", "Jedino ljubav" i naslovna stvar mogu "pogledati u oči" čak i "Fantastičnoj vatri" ili "Mršavom psu", a mjestimični nedostatak originalnosti zasigurno će nestati na pozornici kada nam ova, zaista opaka postava pokaže što sve može i zna.
Zokijev glas nema neki raspon, no i to je više nego uspješno kamuflirao pametnim raspoređivanjem pratećih vokala, čime je izbjegnuta i posljednja potencijalna zamka albuma nakon kojeg je stvarno zaslužio da ga se prestane smatrati samo bivšim gitaristom Majki.
Ocjena: 8/10
