Željki Surli je u četvrtome mjesecu života dijagnosticirana cerebralna paraliza, te u najranijem djetinjstvu počinje njezina borba sa sustavom i nerazumijevanjem. Najprije je nisu htjeli primiti u vrtić, ali je ravnateljica, srećom, bila normalna i pametna osoba, pa je mala Željka ipak primljena, na dva-tri sata igre s drugom djecom, prisjeća se njezina majka Alenka. U nižim razredima osnovne škole tražili su krasopis od djevojčice koja ima oštećenu motoriku i otežano pisanje, ali i s time su se izborili.
Piše filmske recenzije
Majci je u školi čak rečeno da "mogu biti sretni ako Željka ima dvojke", iako je bila riječ o inteligentnom djetetu koje je imalo teškoća samo s motorikom. Nakon što je maturirala u Jezičnoj gimnaziji, s lakoćom je upisala studij, diplomirala, a nedavno i magistrirala. Željka je inače stipendistica i suradnicaDubrovačkog vjesnika, za koji svakog tjedna piše filmske recenzije.
"Uvijek mi je bio cilj završiti sve ispite u roku. Voljela sam studirati i nije mi bio problem učiti. Lakše je bilo položiti predmete preko kolokvija nego preko ispita. Bilo je i dobrih i loših dana tijekom studiranja. Uvijek pamtim one ljepše, a ružne zaboravim", kaže Željka za Slobodnu Dalmaciju.
Vječni optimist
Unatoč bolesti, Željka je optimist.
"U mojih 17 godina školovanja, naravno da je bilo neugodnih situacija. Međutim, sve te loše stvari brzo sam ostavila iza sebe jer uvijek treba gledati pozitivno prema naprijed. Vječni sam optimist i zbog toga sam vjerojatno tu gdje jesam", ističe 25-godišnjakinja, koja je svojim vlastitim primjerom pokazala da se sve može kad se hoće.
