“Vi znate da morate potpisati da nećete govoriti ništa, da nećete ometati istragu i ja bilo koju izjavu kad bih vam rekao završio bih u pritvoru”, kazao je Mamić.
Siguran da će se, nakon optužnice, obraniti na sudu
“Ja bih pričao satima, imam toliku potrebu da vam otvorim dušu da kažem što se sve dešava, jer ja do sada nisam imao nikakva prava, nisam ispitivan, niti sam imao mogućnost bilo što pravno, niti ja niti moji odvjetnici, u bilo čemu sudjelovati”, dodao je Mamić. Rekao je da će tek nakon optužnice na sudu moći govoriti i braniti se. “Siguran sam da ću to učiniti uspješno sa svojim odvjetničkim timom”, istaknuo je Mamić.
Nije želio govoriti niti o mjerama opreza koje mu na slobodi brane kontakt sa svjedocima među kojima je i njegov brat, Dinamov trener, Zoran Mamić.
“To je posao za moju odvjetnicu. Ja mogu kao građanin reći da sam čuo da je u nekim drugim slučajevima to ukinuo ili Vrhovni sud ili Ustavni sud. Nadam se da je moja odvjetnica, koja je najbolja odvjetnica na svijetu, već poduzela neke radnje po tome, ali ja ću naći načina da kroz ljubav, volonterski pomognem tamo gdje treba”, rekao je izvršni predsjednik Dinama.
Galerija
Mamića je ispred zatvora oko 16,30 sati dočekala odvjetnica Jadranka Sloković, prijatelji i tridesetak poklonika, među kojima su i zaposlenici Dinama. Skandirali su “Zdravko, Zdravko”, uz refren srpskog folk napjeva “Ne može nam nitko ništa” kojega je Mamić često pjevao u javnosti. Prostor ispred zatvora gdje je bilo bilo i mnoštvo novinarskih ekipa čuvala je interventna policija.
Zahvala zatvorskim 'cimerima' i čuvarima
Prve riječi na slobodi Mamić je posvetio svojim zatvorskim 'cimerima' koji su mu, kako je rekao, učinili ovaj boravak puno lakšim.
“Imao sam stvarno jednu spektakularnu sobu. Neposredno prije nego što sam izašao van plakao sam s njima ko' kišna godina. Dobio sam nove prijatelje. Drugo, htio bih se zahvaliti osoblju zatvora stvarno su to veliki profesionalci, neću ih previše ni hvaliti jer mogao bih im napraviti zlo. Nisu mi ništa pogodovali, ali su mi sigurno u duhu zakona i propisi učinili život lakšim u zatvoru.
Što se tiče hrane i smještaja ona je iz 16. stoljeća. Volio bih kada bi država našla načina i mogućnosti da ti ljudi tamo koji provode u istražnom zatvoru imaju puno bolje i humanije uvjete. Evo ja nisam netko tko je izbirljiv na hranu, ali nisam pojeo ni jedan obrok. Iskoristio sam ovo, mislim da sam skinuo jedno šest, sedam, osam kila”, poručio je Mamić.
