Cijeli svijet je prošlog tjedna gledao kako sada već bivši papa Benedikt XVI. u svojim crvenim cipelicama hoda prema helikopteru koji će ga odvesti u skromni ljetnikovac od milijardu kvadratu, gdje će u isposništvu i molitvi čekati da mu se renovira isto tako skromna izba u Vatikanu, u kojoj će kao papa penzioner provesti svoje posljednje dane. Isto tako u isposništvu i molitvi, naravno.
Neopoziva ostavka na mjesto Božjeg poslanika
Otkako je Benedikt podnio neopozivu ostavku na mjesto Božjeg poslanika na Zemlji, svijet se pita što mu bi. Je li je zaista podnio zbog bolesti, ima li to veze s aferom s onim osuđenim pa pomilovanim sobarom, radi li Crkva na rebrendingu i traži novo, malo privlačnije, zaštitno lice... Teško je povjerovati da se papa povlači tek tako. Taman nekako u vrijeme Benediktova napuštanja Rima, naši mediji objavili su dvije vijesti u onim retardiranim svaštarskim rubrikama. Prva glasi da se Jasmin Stavros za vrijeme korizme povlači u samostan kako bi se "očistio" i napunio Duhom Svetim, te tako skupio snage za nove pjesme i nove zadatke. Druga glasi da će se na novom albumu Marka Perkovića Thompsona Ora et labora pojaviti i pjesma šibenskog biskupa Ante Ivasa.
Ne da mi se više
Kad čovjek pročita ove dvije vijesti, pa vidi Benedikta kako ulazi u helikopter, a potom maše, stvari mu postanu puno jasnije, pa mu se učini kao da svojim mahanjem iz helikoptera i onim više nego karakterističnim osmijehom poručuje: "Zbogom, žohari! Pun mi vas je kufer na što ste spali! Ne da mi se više. Prestar sam ja za ove vaše zajebancije."
Marko Perković Thompson, uz Ivasovu pomoć, kao i Jasmin Stavros daju jedno sasvim novo značenje riječci pop u izrazu pop-muzika. Je li ovo početak trenda u kojem će sve više naših zvijezda i zvjezdica tražiti duhovnu pomoć majke Crkve, a sve se više popova baviti pop-muzikom, ne znam, ali da su temelji udareni, udareni su. Tu je Thompsonov medaljon svetog Benedikta, tu je Ivas stihopisac, tu je Stavros u samostanu, tu su Stavrosove pjesme Onda se sjetim Uskrsa i Pomolimo se. Pitanje je samo tko će se sljedeći ukrcati na vlak – da li Rozga, Severina, Popularni Jole, Vlatka Pokos ili možda Mladen Burnać.
Što je to kobrendiranje?
O čemu se tu radi? Radi se o onom što se u marketingu zove co-branding ili na hrvatskom kobrendiranje (riječ hrvatska da hrvatskija ne može biti). To je ono kad se dvije firme udruže, pa se zajedno reklamiraju. Kao Ferrari i Marlboro, kao Dell i Intel. Ili, na domaćem terenu, banka i mali poduzetnik, koji nas prije Dnevnika uvjerava da je užasno sretan što posluje baš s dotičnom bankom, pa tako reklamira i nju i sebe. Nakon što je godinama kobrendirao (da ne kažem parazitirao) na osuđenim generalima, sada kad je ta priča završila, Thompson je našao novog partnera, mater Crkvu, pa će se sada reklamirati u paketu. On kao vjernik blagoslovljen od biskupa Ivasa, a Crkva kao mjesto koje svaki Thompsonov poklonik ima shvatiti ozbiljno i barem obaviti sakramente. Ruka ruku mije i svi sretni. Što će od svega ovog dobiti Stavros? Ništa. Možda koje gostovanje na Radio Mariji, i to je to. Ostat će isti, slabo popularni Jasmin Stavros. Ali zabavno je gledati kako se trudi.
Duhovna obnova Jasmina Stavrosa
Meni je ipak u cijeloj ovoj priči najzanimljivija Crkva. Pa da vidimo s kim je to ona krenula kobrendirati, s kim to "ulazi u partnerstvo". Zajedničko ovoj dvojici kantautora je to što ih se prozivalo zbog pjevanja koljačke poskočice Jasenovac i Gradiška Stara, pri čemu je Thompsonu neupitno dokazano da ju je pjevao, dok se Jasmin Stavros od snimke ograđivao i ne može mu se pjevanje iste stopostotno dokazati kao Thompsonu, ali da glas sa sporne snimke užasno podsjeća na njegov, podsjeća. Ali OK, uzmimo da je nije pjevao. Uzmimo onda njegov hit od prije par godina čiji stihovi glase ovako:
Znam da kad te vide svi za tobom polude znam da mnogi od njih odmah brak ti ponude al' u braku uvijek netko bude gubitnik bolje da ti budem, bolje da ti budem samo ljubavnik. U jeku bitke Crkve i Vlade oko spolnog odgoja, Crkva čovjeka koji ovo pjeva pušta na duhovnu obnovu u samostan. Po nekoj logici stvari, on bi se prije ili za vrijeme duhovne obnove trebao barem pokajati zbog ovog pozivanja na neviđeni blud i razvratnost, a po izlasku iz samostana povući pjesmu s tržišta. Hoće li to napraviti? Neće. Vide li popovi s kojima će boraviti u tom samostanu u tom išta sporno? Vjerojatno, ali se prave glupi.
Ali pustimo ove zajebancije sa Stavrosom, što ćeš s njim nego se zajebavati. Thompson i Ivas su tu puno zanimljiviji. Ajmo vidjeti kako će ovo njihovo kobrendiranje izgledati na terenu. Citirat ćemo ulomak iz reportaže s fešte u Čavoglavama putopisca i nagrađivanog novinara Jerka Bakotina: "Ulazimo u jedan šator. Prvo što upada u oči nekoliko je ovećih skupina muškaraca koji u transu mašu zastavama, podižu desnicu te urlaju budnice poput Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati. Potom slijede drugi ustaški evergrini, poput neizbježne koračnice Evo zore, evo dana ili poskočice u stilu tko ne skače, pravoslavac je. Atmosfera je gotovo ekstatična, a kad jedni završe, drugi započnu, čini se kao da je zrak zagušila mržnja. Teško je znati koliko se posjetitelja onoga što hrvatski mediji zovu 'pučkom feštom' slaže s ovakvim porukama. Mnogi od njih tvrdit će za sebe da su tek patrioti, no, unatoč tome, slično će se pjevanje čuti čitavu večer. Čovjek nije morao biti srpske nacionalnosti da bi prošle nedjelje u Čavoglavama bio snažno uznemiren i prožet jezom..."
Nije puno, al' biskupa veseli
Nemamo razloga vjerovati da će ove godine fešta izgledati išta drugačije. I dok se iz šatora bude orilo Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati, na štandu pored šatora prodavat će se novi Thompsonov CD, a na njemu pjesma biskupa Ivasa sa stihovima Dođi, Gospodine/u zemlju Hrvata. Od svakog prodanog CD-a, biskup će dobiti 60 lipa. Nije puno, al' biskupa veseli.
