Dogodilo se, eto, i dvjesto devedeset i peto izdanje Sinjske alke. Nije bilo psovanja, zviždanja, prijetnji, zbog čega su brojni mediji s radošću zaključili kako je Alka, eto, depolitizirana. E sad – ili sam ja glup ili ne kužim terminologiju, ali jasna i prilično glasna podrška alkarskog vojvode Vladinoj antirecesijkoj politici mi se nekako ne čini kao korak k depolitizaciji. Dapače.
Kao i svake prve nedjelje u kolovozu, tako i ove prošle, hrvatski puk mogao je uživati u višesatnom prijenosu Sinjske alke, viteške igre u kojoj se muškarci na konjima, a rođeni u Sinju, drvenim kopljem trude pogoditi željezni obruč obješen o konop, a u spomen na velebnu i junačku pobjedu njihovih predaka nad Turcima. Ključni trenutak ovog prijenosa, a i ove svečanosti, već godinama, nažalost, nije ni proglašenje pobjednika ni čuveno pripetavanje, nego govor alkarskog vojvode.
Zadnjih smo se godina naslušali svakakvih gluposti alkarskih vojvoda, prijetnji, poziva na kojekakve ustanke i sličnih kretenarija, tako da je HTV-ov komentator, a s njim i puk prikovan za male ekrane, sa zebnjom očekivao premijerni nastup vojvode Ante Vučića, koji je, kako reče HTV-ov voditelj, "umjeren, ali strog". I vojvoda počne. I veze o prošlosti, o dičnim precima, o velebnoj povijesti, junaštvu, viteštvu... Čak se u jednom trenutku učinilo da je to to, da je Alka stvarno depolitizirana. A onda je došao i taj trenutak. Vojvoda, ničim izazvan, daje jasnu i glasnu podršku antirecesijskoj politici Vlade Jadranke Kosor. Da je imao još par minuta za razvesti misao, vjerojatni bi joj i obećao da će alkari s kopljem u junačkoj desnici, nakon što ga nanišane okom sokolovim, a uz pomoć čudotvorne Gospe Sinjske, kojoj se i premijerka obratila za pomoć, probosti samo srce državnog deficita. HTV-ov voditelj i njegov momak Joško Marić su na to ponovili kako je vojvoda "umjeren, ali strog", te kako se i iz govora vidi kako je Alka, eto, depolitizirana.
A što se ustvari dogodilo? Nikakva depolitizacija, to je valjda i laiku jasno, nego čista promjena političke strategije. Umjesto psovanja, urlanja, vike i prijetnji, sinjske junačine u odorama odlučile su malo "dati guze" Kosoričinoj vladi.
Za to, naravno, imaju više razloga. Prvi je izgradnja novih Alkarskih dvora, koji bi trebali biti dovršeni 2015. godine. U njih su dosadašnje Vlade već ukrcale oko 20 milijuna kuna, pa se alkari, valjda, nadaju da bi ova mogla nastaviti tim tempom, unatoč krizi i recesiji. Jadranka Kosor je još u lipnju obećala pomoći. A tu su, naravno, i tribine uz trkalište, koje bi bilo poželjno obnoviti već sljedeće godine.
Drugi razlog, zbog kojeg se to "davanje guze" može i oprostiti, Milinovićeva je najava ukidanja rodilišta u Sinju. To je također bila tema sastanaka Kosorice s alkarskim čelnicima. Premijerka je, naravno, najavila skoro rješavanje problema vezanih uz rodilište te financijsku pomoć što se tiče prostora i medicinsko-tehničke opreme.
U čemu je onda problem, zapitat će se zlobnici, tako to ide u zemlji Hrvata – politička podrška za konkretnu pomoć. Pa problem je baš u tome – i pitanje rodilišta i kulturno-povijesne baštine trebalo bi se riješiti bez tog momenta u kojem se "daje guza" HDZ-u i njegovoj Vladi.
A tu je i manje bitno pitanje terminologije. Ovaj potez alkarskog vojvode i alkarskih čelnika – to davanje jasne podrške usred uvodnog govora, nečeg što bi trebalo biti kulturno-povijesna manifestacija, viteška igra, što god – može se nazivati svakako osim činom depolitizacije. Dapače.
