Povijest ljetnog računanja vremena i pomicanja sata počinje s Novozelanđaninom Georgeom Vernonom Hudsonom, zaljubljenikom u, ne biste vjerovali, kukce. Taj entomolog volio je nakon posla malo proučavati bube i zato mu je dobro došlo više danjeg svjetla pa je prvi predložio da se ljeti sat pomiče unaprijed, i to za dva sata! Na taj način dva sata danjeg svjetla premjestilo bi se s ranog jutra na večer. Prijedlog ipak nije prihvaćen i moralo je proći desetak godina da se ideja ponovno rodi. Ovaj put predložio ju je britanski građevinar William Willett, koji se toga ozbiljno uhvatio pa čak pisao i radove na tu temu i dobio malu, ali vrijednu podršku parlamenta. Ipak, ni tada ideja nije zaživjela, nego je ponovno zatomljena sve do Prvoga svjetskog rata kada je ljetno računanje vremena uvela Njemačka, ponajprije radi uštede u potrošnji energije i preusmjeravanja te energije u ratovanje.
Inače, ne pomiču sve zemlje u svijetu sat, ponajprije zemlje blizu ekvatora. Tamo dan i noć cijelu godinu traju približno jednako – oko 12 sati, pa za njih to nema niti smisla. Što smo pak dalje od ekvatora, razlika između trajanja dana i noći tijekom godine više varira, pa i premještanje jednog sata danjeg svjetla s jutra na večer ima više smisla. Ipak, neke zemlje ne koriste ljetno računanje vremena jer jednostavno ne žele, ne vide u tome svrhu ili dapače misle da je to kontraproduktivno, primjerice, Kina i Japan. Kartu svijeta sa zemljama koje pomiču, odnosno ne pomiču satove, možete vidjeti na slici ispod. Plavom bojom označene su zemlje koje koriste ljetno računanje vremena, narančastom one koje su ga koristile u prošlosti, a crvenom one koja ga nisu nikada koristile.
(Foto: Wikipedia)
Na području Hrvatske sat se pomicao još tijekom Austro-Ugarske, i to, uz Njemačku, među prvima u svijetu, pa onda tijekom Kraljevine Jugoslavije te poslije, za vrijeme NDH. Sve to s prekidima, dok je u modernije vrijeme ljetno računanje vremena uvedeno 1983., za vrijeme Jugoslavije, te se s njim nastavilo od Hrvatske neovisnosti do danas.
Zagovornici ljetnog računanja vremena ističu mnoge, razne prednosti tog sustava, poput uštede električne energije zbog manje potrošnje za rasvjetu, pa dodatnog vremena za aktivnosti na otvorenom u ugodnim i svijetlim ljetnim večerima, nadalje manje prometnih nesreća u večernjim satima, a spominje se i ekonomska prednost. Naime, neki su tvrdili da će dulji svijetli dio dana poticati ljude da više vremena provode vani, a samim time i troše više novca. Protivnici su pak prvenstveno bili poljoprivrednici jer je njima važnije danje svjetlo u jutarnjim nego u večernjim satima.
(Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL)
Na zanimljiv problem povezan uz pitanje pomicanja sata ukazao je britanski Lord Arthur Balfour još početkom 20. stoljeća. Zapitao se što ako trudnica krene rađati blizance u noći kad se pomiče sat. Jedan se rodi 10 minuta prije pomicanja sata, a drugi pola sata nakon njega kada se sat već vratio unatrag. Na papiru će jedan biti stariji, a u stvarnosti drugi, što je u ono vrijeme bilo vrlo važno zbog nasljedstva i titula koje stječe prvorođeni sin. Inače, takav slučaj je i zabilježen s dvojajčanim blizancima 2007. godine u Sjevernoj Karolini. Dječak Peter je rođen 34 minute prije svoje sestrice Allison, ali je na papiru 26 minuta mlađi :)
U svakom slučaju, ove nedjelje, u ranojutarnjim satima, kada sat otkuca 03:00, vratit ćemo ga na 02:00 tako da smo dobili jedan sat dulje za spavanje ili partijanje (pa vikend je!). Ipak, jedna od prvih stvari koje su nas naučili na PMF-u je: „There's no such thing as a free lunch“ oliti „Nema džabe ni u stare babe“, pa ćemo i to morati platiti, ali dobro, tek 27. ožujka 2016. - tada spavamo/partijamo sat kraće. Tko još danas daje toliko dugu odgodu plaćanja?! Samo priroda...
U nadolazeću nedjelju sunce će u Hrvatskoj izići između 6:14 i 6:33, a zaći već između 16:45 i 17:03, ovisno o tome koliko se istočno (rani izlazak, rani zalazak) ili zapadno (kasni izlazak, kasni zalazak) nalazite. Malo ovisi i o tome koliko ste južno ili sjeverno - na jugu je zimi svijetli dio dana nešto dulji nego na sjeveru jer se sunce zimi kreće po južnijem, nižem luku na nebeskom svodu. Zato, ako ste južnije, sunce će vam dulje biti iznad horizonta. Tako će u nedjelju svijetli dio dana u Dubrovniku trajati 10 sati i 36 minuta, a u Osijeku 10 sati i 30 minuta, iako se ti gradovi nalaze na vrlo sličnoj zemljopisnoj duljini, tj. slično su udaljeni na istok od početnog, nultog meridijana.
(Foto: Filip Brala/PIXSELL)
Inače, poneku minutu svjetlosti dulje, što je slaba utjeha za zimske depresivce, osigurat će nam i naša draga atmosfera jer se Sunčeve zrake u njoj lome i raspršuju pa imamo još malo svjetla i kad Sunce padne ispod horizonta. To znate i sami, iz iskustva, kad Sunce zađe, nije kao da je neko stisnuo prekidač i evo mraka.
Nakon ove nedjelje, jutro će svakim danom svanuti malo kasnije, a mrak doći malo ranije. Minutu do dvije na dan, i tako sve do 22. prosinca, tj. do zimskog suncostaja. Suncoljupcima može biti utješno da, u stvari, s prvim danom zime, svijetli dio dana postaje sve dulji.
U svakom slučaju, stiže nam još jedan od pokazatelja zimskog dijela godine. Nakon hladnijeg vremena, magli, postupnog opadanja lišća, sada će se i svijetli dio dana značajno skratiti. Što nam još nedostaje? A znate. Neću reći. Ne još. Ne želim ga ureći. No, već čujem opetovano pitanje milog kolege Vuksanovića iz sporta, koje obično počne postavljati sa zadnjim danom ljeta: „Vikiću, hoćemo li imati *peeeeeeep* Božić?“. O tome u kolumni za 8 tjedana.
