Veljačo, veljačo, stvarno si prevrtača! Iako ove godine znatno toplija od prosjeka, veljača ipak pokazuje taj svoj prevrtljivi karakter. Izmjenjuju se sunčana i kišna razdoblja kao na traci. U stvari, češća su ova oblačnija i kišna. Zbog toga su posljednja tri, četiri malo sunčanija dana sjela baš onako – k'o budali šamar... Naravno, više je sunca bilo na Jadranu, a ovog puta ni sjeverni dio nije zaostajao nad uobičajeno sunčanom Dalmacijom. Lako njima na moru kad tako često vide sunce i plavo nebo! Baš prije nekoliko tjedana me seka pitala: Zašto je uopće nebo plavo? To je inače i jedno od prvih pitanja koje klinci postave svojim roditeljima i često ih uhvate zbunjene i bez odgovora. Možda mi je zato seka i rekla: Daj napiši kolumnu o tome! Da se pripremi. E, pa evo, ova je za tebe, M.
Sjećam se kolegija Opća fizika 3 kod profesora Furića, na drugoj godini faksa. Zašto je nebo plavo bilo je jedno od stotinjak pitanja koje mogu doći na ispitu. Miki, jedan od mojih najboljih frendova, gotovo je postao vjernik i molio krunicu da dobije upravo to pitanje. Nije mi bilo jasno zašto, jer mi se isprva nije činilo baš jednostavnim, no sljedećih sam godina shvatio Mikijevu ljubav prema plavoj boji. Uglavnom, ni Miki niti ja nismo dobili plavo nebo na ispitu, ali smo ga ipak uspješno položili. Iz treće. No, to je neka druga priča.
U svakom slučaju, situacija oko plavog neba nije baš kao u onoj pjesmi iz '99. gdje frajer kaže da ćemo tek jednog dana znati zašto je nebo plavo. Zna se to već više od 100 godina, a u otkriću su sudjelovali fizičari John Tyndall (1859.) i Lord Rayleigh (1871.).
Vidljiva svjetlost samo je jedan dio velikog spektra elektromagnetskih valova ili elektromagnetskog zračenja. Većinu dijelova tog spektra u stvari već znate, ali možda niste svjesni. Na slici ispod su elektromagnetski valovi poredani od onih najkraćih do onih najduljih. Spektar počinje s iznimno kratkim gama zrakama, onda idu rendgenske zrake, nakon njih su ultraljubičaste zrake, slijedi spomenuta vidljiva svjetlost, koja je na ovoj slici dodatno rasčlanjena na pojedine boje. Nakon nje je infracrveno zračenje i na kraju najduljii valovi – radio valovi.
(Izvor: Wikipedia)
Svjetlost koja nam stiže od Sunca naziva se bijela svjetlost i ona se, u stvari, sastoji od svih boja, od ljubičaste i plave, preko zelene i žute, do narančaste i crvene, što je prvi dokazao Newton još u 17. stoljeću. Ljubičastu i plavu čine valovi kraćih valnih duljina, dok su žuta i crvena nešto dulje.
Kada Sunčeva svjetlost dođe do Zemlje i uđe u atmosferu, s njom se nešto događa. Naime, znamo da je naša atmosfera mješavina raznih plinova, najviše dušika i kisika. Svjetlost koja uđe u atmosferu sudara se s molekulama dušika i kisika koje apsorbiraju tu svjetlost pa je zatim emitiraju u svim smjerovima. Taj se proces naziva raspršenje. U našoj atmosferi najjače se raspršuju boje koje čine kraći valovi i zato je nebo plavo.
Onaj koji pozorno prati tekst, zapitat će se sada, zašto onda nebo nije ljubičasto? E, pa više je razloga! Prvi je ponovno fizikalni, a to je da ljubičasta boja u spektru Sunčeve svjetlosti nosi manju količinu energije nego plava, što određuje temperatura Sunca. Kada bi Sunce bilo još toplije, vjerojatno bismo vidjeli više ljubičastih nijansi na nebu. No, tu je i drugi razlog zašto nam nebo nije ljubičasto, a on je više medicinski – naše su oči osjetljivije na plavu boju.
No, često naše nebo nije plavo, što znate i sami iz iskustva! Ako, primjerice, na vedar dan gledate nisko, prema horizontu, vidjet ćete da je nebo svijetlije plavo, čak i bjelkasto, dok je visoko na nebeskom svodu tamnije plavo. Primjer možete vidjeti na fotografiji ispod.
(Foto: Thinkstock)
Razlog tomu je što svjetlost koja stiže iz tog donjeg smjera prolazi kroz deblji sloj atmosfere i više plave boje se rasprši u svim mogućim smjerovima, a samo manji dio stiže do naših očiju.
Slično, na slici niže, možete vidjeti usporedbu slučajeva zalaska Sunca (na slici: Sunset sun) i podnevnog položaja Sunca (na slici: Noon sun).
(Izvor: https://astrobob.areavoices.com/)
Kad Sunce zalazi, svjetlost prelazi još dulji put kroz atmosferu te se sva plava boja toliko rasprši da je više uopće ne vidimo. Do nas stižu zato boje većih valnih duljina, a to su narančaste i crvene nijanse. Zbog toga je nebo pri zalasku crvenkasto.
Na boju neba utječu i sitne čestice koje lebde u zraku, poput prašine, pijeska ili na moru zrnaca soli koje često stvaraju magične prizore narančasto-crvenkastih zalazaka kao na fotografiji niže, iz Zadra.
(Foto: Dino Stanin/PIXSELL)
Dakle, više je razloga koji utječu na boju neba, no jedan od ključnih je svakako sastav atmosfere. Upravo zato neki drugi planeti koji imaju atmosfere drukčijeg sastava, imaju i nebo drukčije boje. Žućkasto-crvenkasto nebo Marsa možete vidjeti na donjoj fotki. Imajte na umu da i tamo nebo mijenja boju ovisno o položaju Sunca i o vremenskim prilikama. Tako je pri zalasku na Marsu nebo plave boje!
(Izvor: Wikipedia)
No, vratimo se mi na Zemlju. Svi volimo plavo nebo i crvenkaste zalaske. Jednostavno smiruju i opuštaju što je djelomično posljedica evolucije. Prognoza za iduće dane? Ne brinite se, bit će još plavog neba, najviše danas, u srijedu. Ostalih će ga dana povremeno skrivati oblaci.
S druge strane, dobra je vijest da polako, ali sigurno koračamo prema proljeću. Dani su sve dulji, a za mjesec dana ponovno pomičemo i sat, pa je, čisto matematički, vjerojatnost za sunčana razdoblja i plavo nebo sve veća. Zato – samo malo strpljenja.
