Zašto se sve u ovoj državi mora rješavati preko posebno osnovanih arti-201209130318006, agencija, radnih skupina, specijalnih odjela? Zašto jednostavno služba koja postoji ne radi svoj posao i gotovo? Vjerojatno pogađate o čemu govorim – Porezna uprava osnovat će poseban ured koji će kontrolirati 400 najvećih kompanija u državi, čije porezne obveze čine gotovo polovinu državnih prihoda od poreza.
Pa gdje ste bili do sada
Država konstantno osniva agencije za praćenje ovoga ili onoga, skupine, grupe, državna tijela osnivaju svoje podorgane, a prosječni se građanin koji to sve gleda (i plaća) može samo osjećati kao kreten i pitati se "Pa gdje ste bili do sada???" Građanin je, naivno, mislio da je to posao koji već netko obavlja. Pa jest, nekome jest u opisu posla da provjeri i te porezne kartice s puno nula na njima, ali, brate, zamoran je to posao... jednostavnije je osnovati poseban ured nego već postojeću službu dovesti u red.
Zapravo, odbacimo sve inhibicije i poludimo potpuno, dajmo si oduška! Osnujmo i povjerenstvo za praćenje rada posebnog poreznog ureda za velike porezne obveznike. Napravimo akcijsku skupinu liječnika koji će ponavljati operativne zahvate kako bi ustanovili je li onaj prvi kirurg obavio sve kako treba, izaberimo po još jednog zagrebačkog ili splitskog gradonačelnika koji će paziti što onaj prvi radi i obavljati posao koji ne obavi (ček, ovo zapravo i nije loša ideja!)... A odakle bismo ih platili? Pa iz onih 400-tinjak milijuna kuna koliko država poklanja velikim kompanijama svake godine! Ima tu novca za zapošljavanje barem četiri do pet tisuća ljudi, oko 1,5 posto nezaposlenih bi se moglo zaposliti, a država bi funkcionirala besprijekorno. Sve bi bilo obavljeno barem dvaput.
Ludi i ćoravi HNB
Kad smo već kod povjerenstava, predlažem još jedno – povjerenstvo za utvrđivanje svega onoga što je HNB mogao učiniti ali nije. Kao što je recimo zaštita potrošača, što će u ovom slučaju reći klijenata banaka. Godinama se HNB pravi lud i ćorav na to kako banke posluju u europskim državama i kako posluju kod nas. A eto, potezom pera dade se učiniti puno. Jest da potez pera dolazi kad su već svi potrošači koje se sad najednom štiti gotovo pocrkali. Pa se čovjek i opet mora pitati "A gdje ste dosad?" Ali dalo bi se učiniti još i više, arti-201209100049006 je sitnica – rečeno bi povjerenstvo imalo pune ruke posla. Nije da bi se nešto promijenilo, ali onako, iz znatiželje me zanima kako bi mi kreditna obveza i općenito poslovanje s bankama izgledalo da sam građanin Poljske ili recimo Belgije.
Vlada radi punom parom na problemu zaposlenih
Ali moj prijedlog za zapošljavanje tisuća nezaposlenih sigurno neće proći kod naše Vlade – ona, naime, sve čini kako bi smanjila broj specijal-201012070191004-nezaposlenost, a ne obratno. Mora da im netko nije objasnio što bi im ono kao Vladi trebao biti zadatak. Uzmimo, recimo, planiranu izmjenu Zakona o radu koja će ukinuti ugovore na određeno i neodređeno. Cilj joj je olakšavanje otpuštanja, a radnik bi sigurnost u svojem ugovoru dobio tek nakon nekoliko godina na istom radnom mjestu. Naglasak je na istom. Kao da i sada ne postoji ograničenje trajanja ugovora na određeno, pa se poslodavci nisu dosjetili kako ga izigrati.
Da se razumijemo, olakšavanje otpuštanja ima smisla u ekonomiji koja funkcionira, u ekonomiji u kojoj se time potiče mobilnost radne snage, u kojoj ako jedan mali poduzetnik propadne, skraćuje mu se vrijeme agonije stečaja, omogućuje mu se da zatvori posao i krene s drugim, a zaposlenici lako nalaze posao drugdje. U našoj ekonomiji u kojoj zaposlenici rade, primjerice, za 2.000 kuna, a na troškove povezane uz posao im odlazi 1.500 kuna (prijevoz, odjeća, užine...), pa zapravo rade za 500 kuna na mjesec i pitaju se jesu li ludi, ali ne mogu dati otkaz jer onda nemaju pravo na naknadu za nezaposlene, u takvoj ekonomiji možda bi i poslodavce trebalo tjerati da jednako tako guraju dokle mogu. I da prvo prodaju Ferrarija, a onda ljude.
Usudi se i rodi
Uzmimo još jedan primjer, o kojem smo pisali ovoga tjedna, primjer trudnica koje gube posao jer su bile tako drske da se usude imati potomstvo. Liječnici i sociolozi već godinama pričaju o tome da se žene u Hrvatskoj sve kasnije odlučuju na rađanje. I mnogi se tome čude kao pura dreku. Najbolja su mi objašnjenja o zapadnoj civilizaciji koja uništava obiteljske vrijednosti. Pa kako će se djevojka nakon završene škole odlučiti na rađanje ako nema posao? Nema onda ni porodiljni, nema nikakvu financijsku sigurnost, a djeca koštaju. Kad nakon nekoliko godina i dobije posao, trebat će joj godine (na istom radnom mjestu!) da po novom Zakonu o radu stekne sigurnost ugovora koji će joj omogućiti da može uzeti porodiljni. I o čemu pričamo?
Jesam li nešto propustio?
Ali čemu tražiti razum u ovoj zemlji. Razumno bi recimo bilo kada bi Milanović i Čačić umjesto da samo arti-201209130586006 Labinštine ne bi li ovi pristali na termoelektranu na ugljen, objasnili svima nama jednu jednostavnu stvar - zašto ćemo graditi elektranu na ugljen koji 100% uvozimo umjesto elektrane na plin koji sami proizvodimo? Jesam li nešto propustio?
Koliko će vode proteći golf terenima
I još jedna stvar za kraj. Ovih je dana objavljeno (opet) kako je topljenje leda na Arktiku ovoga ljeta bilo rekordno i kako se znanstvenici boje da bi njegov nestanak mogao utjecati na pojavu ekstremnih vremenskih uvjeta u Europi, poput polarnih zima i strašnih suša – baš kao ove godine, recimo. I neću sada moralizirati nad sudbinom čovječanstva, htio sam vam samo skrenuti pozornost da si zapamtite tu vijest i kada ste je čuli. I da to usporedite s trenutkom u kojem će političari početi poduzimati mjere kojima bi se katastrofalne posljedice mogle izbjeći. Poput ulaganja u sustav navodnjavanja u Slavoniji ili zaštite izvora vode od prevelikog iscrpljivanja, na primjer u Istri ili u dolini Neretve... Pa da izračunate koliko je vode proteklo golf terenima između prvog i drugog trenutka.
