Bilješku koju je Ana Jelinić objavila na facebooku pod naslovom "Zašto Šprajc nema muda, Bruno Kovačević pameti i zašto ne vjerujem politici koja traži alibi za raščišćavanje korupcije i kriminala na HTV-u", prenosimo u cijelosti.
Zoran Šprajc, najdugovječniji urednik i voditelj Dnevnik, a pokazao je snagu mišića u emisiji koju uređuje godinama i to tako da je javno odgovorio na prigovore većine vijećnika koji su na sjednici od 6. 12. ocijenili da je prilog Hrvoja Zovka (kojeg je Šprajc objavio) "tendenciozan, zlonamjeran i montiran negdje drugdje" i zahtijevali su objašnjenje od urednika i novinara.
Dani kada je Šprajc šutio
"S obzirom da je riječ o javnoj televiziji, s obzirom da je sjednica Vijeća na kojoj su novinari javno prozvani bila javna", red je bilo, kako je Šprajc rekao "javno i odgovoriti". Urednik i voditelj, naime smatra da nije uradio ništa sporno, osim što je uzvratio istom mjerom Programskom Vijeću HRT-a, odnosno, jednim javnim šamarom. E, pa sporno je sve od početka do kraja. O Programskom vijeću (neka mi oproste časne iznimke) ne mislim ništa dobro, ali još gore mislim o Zoranu Šprajcu.
1. U svojoj "sjajnoj" karijeri Šprajc nikada prije nije javno odgovarao na javne prozivke i zamjerke Vijeća, koje dakako i ne smije drugačije nego javno prozivati i kritizirati. A da je za to bilo prigode dovoljno se sjetiti licemjerstva, komplotiranja i stranačkog lobiranja, pa i potkupljivanja vijećnika. Dovoljno se sjetiti da je Vijeće (u prošlom sastavu) smijenilo Hloverku N.S. s mjesta urednice Informativnog programa zbog cenzure i političke korupcije, a onda je par mjeseci nakon toga imenovalo na višu funkciju, Glavne urednice programa. Šprajc je tada, kao i sve dane poslije, šutio i marljivo radio Dnevnik za ekipu koja je sijala cenzuru, srozavala gledanost i potpuno uništila vjerodostojnost HTV-a. Nije se oglasio kada su ukidane emisije, skidale se glave i provodila najrigidnija otvorena cenzura, nije nikada pročitao pisma Vijeću koje su (smo) pisali njegovi kolege, nije nikada reagirao na prijave Etičkom povjerenstvu koje su bile redovite za vrijeme mandata njegovih suradnika. E pa neka nije, ali onda neka šuti zauvijek.
Kukuriknuo u osvit konstituiranja nove vlasti
2. Šprajc je kukuriknuo u osvit konstituiranja nove vlasti na potpuno neprimjeren i nedopušten način, ali jasno nagovještavajući da je sada spreman kukurikati za novu vlast. Javno obračunavanje u Dnevniku i prozivanje članova Vijeća nije sloboda medija nego zlouporaba medijskog prostora. Nisam pobornik teze da cilj opravdava sredstvo, jer koja je onda razlika između tjeralica u Dnevniku koje su objavljivane za vrijeme direktorovanja Hloverke Novak Srzić. Sjeća li se itko Romana Latkovića, za kojim je 10. siječnja 1996. objavljen komentar tjeralica u Dnevniku HTV-a na račun njegova teksta "Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator’", nakon koje je bio prisiljen napustiti Hrvatsku i u SAD-u zatražiti politički azil? Dnevnik je u mandatu navedene spodobe (H. N.S.) i posljednjih godina znao poslužiti za obračune unutar kuće te dodvoravanje političarima koje su neki gosti sumnjičili za kriminal i korupciju. Tako je nakon moje smjene s mjesta urednice Dossier.hr-a u Dnevniku osvanulo pismo koje sam uputila HND-u tražeći zaštitu od progona, a potom i javni obračun sa mnom i mojim gostom Darkom Petričićem, kojega se lažno osumnjičilo za prevaru nemoćne starice. (O tom se vodio sudski postupak u kojem je HTV, kao tužena strana ponudio ispriku i mirenje.) Zašto Šprajc o nemoralu člana vijeća stanovitog Josipa Jovića nije govorio kad je Vijeće konstituirano? Uostalom, zašto je Šprajc imao potrebu i prije sjednice Vijeća održati bukvicu članovima na nevjerojatnih 2 minute televizijskog vremena.? Dvije minute Dnevnika su nešto kao 15 minuta Otvorenog. Nije li Šprajc imao drugu i jedinu ispravnu mogućnost, nakon sjednice Vijeća, na koje je trebao uputiti pisamce, javnost lijepo izvjestiti i o pismu i o reakcijama? To je profesionalna urednička odluka i poštovanje procedure, a u konačnici i javne televizije.
3. Šprajc je suodgovoran za nikad niži rejting informativnog programa, za cenzuru, neobjektivno i neodgovorno informiranje, za pristrano i lobističko uređivanje Dnevnika. Šprajc je jedan od onih koje kolege sumnjiče za prodaju televizijskih minuta i korupciju koja vlada na HTV-u. Zato njegova suspenzija nije kršenje medijskih sloboda, zato je upravo njegova zaštita protivna borbi protiv korupcije na koju se pozivaju neke udruge. Zato Šprajc nema muda nego iznimno razvijenu sposobnost preživljavanja, što je odlika i nekih nižih životinjskih vrsta.
Vulgarna volja za upravljanjem
Bruno Kovačević nema pameti iz više razloga, ali zadržat ću se na dva.
Naš nedavno imenovani (od Uprave) glavni urednik pokazao je zaprepašćujući nedostatak inteligencije kad je najprije odobrio (navodno), a onda zabranio objavljivanje pisma koje se obračunava s legalno izabranim Vijećem (Zakon huljama ne zabranjuje rad za javno dobro-šteta!). Još veća Kovačevićeva glupost, na koju ga pretpostavljam tjera testosteronsko ozračje koje je upio na sportskim arenama, jest ulazak u studio i režiju za vrijeme emisije, prije emisije i ikada. Njemu podređeni urednik nije poslušao njegovu opravdanu odluku (makar i zakašnjelu), kao odgovor na to imao je niz mehanizama unutar kuće, a jedna od njih je i prijava Etičkom povjerenstvu. Zato Bruno Kovačević nema pameti nego vulgarnu volju za upravljanjem, a to je jednako opasno kao volja za vlast bez odgovornosti.
Samozvani heroj
Ovih dana po hodnicima, ali i od nekih političara slušam slične rečenice:
Vrijeme je da ljudi na televiziji ustanu protiv loše uprave i izbore se za slobodu medija i javni servis koji propada. Slušam kako Šprajc nije svijetla točka i kako je narodski rečeno "bio i ostao pizda", ali sad ga trebamo podržati i preko njega srušiti sve ove što nas godinama financijski, programski i moralno ruše na samo dno. Čitam po portalima javni poziv na prestanak plaćanja pretplate i gledam sliku Zorana Šprajca ispod koje stoji – "Svi za Šprajca!" Od svega imam osjećaj mučnine, a ponajviše od politike koja se ponaša kao da je i dalje u oporbi ili još gore u ilegali.
Zašto bih ja trebala rušiti bilo koga pod zastavom samozvanog heroja Zorana Šprajca? Niti je on heroj, niti je politika nemoćna. Vladajućoj koaliciji nije potreban unutarnji puč na HTV-u da makne neodgovornu i nefunkcionalnu Upravu koja onda bira i postavlja iste takve urednike. Vlast ima sve mehanizme da uvede red na javnu televiziju, povede raspravu o kompromitiranom vijeću, promijeni Zakon o javnoj televiziji, pozove Ured za državnu reviziju, Državni inspektorat USKOK, DORH da rade svoj posao. Dakle, samo ono poznato-neka institucije rade svoj posao. Pa radite ga već jednom. Zato mi je muka od politike koja traži alibi za raščišćavanje HRT-ovskog smeća. I zato neću podržati Zorana Šprajca.