Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) Vilim Ribić osjetio se prozvanim priopćenjem Akademske solidarnosti od ponedjeljka. Inicijativa nastavnika, znanstvenika i studenata je, podsjetimo, pojasnila javnosti da izjava premijerke Jadranke Kosor o tome kako struka ima riječi hvale za tri prijedloga zakona o znanosti i visokom obrazovanju naprosto nije točna.
Da bi potkrijepili tu tezu, od 12 stranica svog priopćenja, 10 su potrošili citirajući kritike koje su različite znanstvene i obrazovne ustanove i pojedinci uputili na prijedlog zakona. Nabrojali su zatim tko je zapravo sudjelovao u kreiranju tih zakona, a za koga se ne može reći da je član akademske zajednice u onom smislu koji je poželjan ako se ide u promjenu zakona.
U našem članku spomenuti su NSZVO i Nacionalno vijeće za konkurentnost, kao i činjenica – no tu ga ne spominje Akademska solidarnost – da Vilim Ribić često obigrava oko Banskih dvora. Kako obigravanje Banskih dvora nije nešto čime se čovjek može podičiti, a pogotovo u danima prosvjeda, zaduživanja, goropadnih izmjena zakona i gospodarskog kolapsa, baš kao ni u zlatno doba trgovine šutnjom i kompromisa s premijerom, koji je samo na iznenađenje nekih završio iza rešetaka, Ribić u vlastitu obranu ustaje napadom, i to govoreći o sebi u trećem licu.
Vilim u trećem licu
"Vilimu Ribiću predbacuju da ga se često vidi u Vladi. To je točna konstatacija, ali nije razlog za predbacivanje nego za podršku jer time Vilim Ribić radi svoj posao", navodi on. Kao svoj važni "posao" vidi sastančenje tijela formiranog od predstavnika Vlade, poslodavaca i sindikata, čiji su sastanci rijetki i često jalovi.
"Putem GSV-a, čiji se sastanci održavaju u Vladi, daje doprinos zaštiti interesa svojih članova, pa i pripadnika Akademske solidarnosti. Ovakva vrsta podmetanja nisu dostojna članova akademske zajednice", smatra Ribić.
Kao argument da je NSZVO dovoljan zastupnik akademske zajednice u pregovorima navodi da "Sindikat organizira 70 posto nastavnika i profesora na sveučilištu, i njegovi predstavnici u radu na zakonima su prof. dr. Igor Radeka i prof. dr. Kruno Pisk, predsjednik Sindikata", dodajući kako su izabrani u besprijekornoj demokratskoj proceduri.
Vidoviti Vilim
U tom trenutku Ribić postaje i vidovit. Predviđa da bi isti oni ljudi koji su izmjene nazivali opasnima i nepopravljivima, sada valjda mogli "imati riječi hvale" za nove verzije zakona, otprilike kako misli i premijerka. On ih je vidio, ali neće reći ni crnu ni bijelu o njima zato što Sindikat "još uvijek nema stav, jer zakoni nisu objavljeni i ne mogu reći niti da ih Sindikat podržava niti da ih kritizira".
Ali zato kritizira one koji zakone ipak kritiziraju ili makar navode tko ih kritizira, budući da se do dana današnjeg o njima nisu izjasnili drugačije. To je po Ribiću "još jedan trik u ružnom repertoaru" Akademske solidarnosti, koja "blati sve one koji nisu prihvatili njihovu fiks-ideju protivljenja radu na zakonima".
"Trik je u sljedećem: prvo navode sve one (ali ne i Sindikat znanosti, zanimljivo?!) koji nisu podržali prve verzije tri zakona još iz listopada prošle godine, a onda podvaljuju vašim čitateljima da to znači da ti isti ne podržavaju i ove nove verzije, koje još nisu niti dovršene. Nove verzije se bitno razlikuju od prethodnih, i to više nije ista priča. Ne znači da onaj tko nije podržavao stare verzije, neće podržavati nove verzije. I obrnuto", navodi Ribić zato što valjda smatra da su izmjene ipak tako dobre, ničim ne garantirajući da se i to može ispostaviti kao fiks-ideja Sindikata i Ministarstva.
Vilim u zemlji paranoika
A onda (iz čega točno, ostaje nepoznanica) zaključuje da Akademska solidarnost zapravo "ne želi nikakve nove zakone, pa je njima svaka promjena zakona ista stvar" i poučava ih kako "takav nečinjenični i neanalitički pristup nije uobičajen u akademskoj zajednici".
Da bi dokazao beskompromisnost i nepopustljivost svog sindikata, Ribić zatim povlači argument zbog kojega svi skeptici zbog brojnih nagodbi s Vladom ispadaju – paranoici. Nagodbom se može smatrati odustajanje od referenduma i pljuvanje na 717 tisuća potpisa građana koji su ga tražili prvi puta u povijesti ili odustajanje od prosvjeda u doba Sanadera, ali i Kosor, svejedno.
"Sindikat upravo organizira štrajk u jednoj ustanovi protiv neshvatljivih propusta Ministarstva znanosti. U glavama paranoika i to može biti znak vještog prikrivanja potpore Sindikata Ministarstvu", navodi Ribić.
Vezani članci:
arti-201010190922006 arti-201103280150006 arti-201008130298006 arti-201004060088006
