To je hrvatski način. Od Vukovara do Oroslavja, u gradskim vijećima i županijskim skupštinama, u hrvatskom saboru ili zagrebačkoj gradskoj skupštini. Kad nekome fali glas i većina, onda se kupuju glasovi, dodjeljuju mjesta u poduzećima, pregovara na ručkovima u mračnim prostorijama, obećavaju funkcije, onda se kombiniraju žetončići i prebjezi, klubovi preko noći narastu od nula dio 13, i nikom ništa. Čarobira se i kombinira, jer to se tako kod nas radi.
I zato danas nitko u Hrvatskoj ne razumije što se to u Splitu dogodilo. Kako to misle - oni su dali ostavke i idu na prijevremene izbore? Nemaju većinu pa je misle izboriti na izborima? Oslobodi Bože. Pa zar nisu mogli pokušati spasiti stvar nekom kombinatorikom? Nisu mogli odvesti par vijećnika u konobu, uz janje i čačkalicu u ustima masno se rukovali i sklopili neku novu većinu.
Pa ako može cijepati Higgsove bozone, što nije mogao probati malo procijepati lokalni SDP ili HDZ, privolit nekog na svoju stranu i tako si osigurati mirnu vladavinu. Hrvatskom čovjeku taj postupak nije jasan. Ima doduše nešto i u onome što je napravio Bojan Ivošević. Jer, ovo je država koja ima visoke standarde.
Mi imamo gradonačelnike, župane i općinske načelnike koji su osuđeni jer su sami sebi isplaćivali naknade na koje nemaju pravo. Imamo svakakve političare koji su zlorabili položaje, trgovali utjecajem, zapošljavali nečije kćeri, vozili službene aute na kolinje, primali naknade na koje ni u najcrnjem ludilu nisu imali pravo, muljali s novcima građana.
Ali nije bilo puno slučajeva krize vlasti ili pada vlasti - jer je netko rekao ne, nećemo surađivati s takvim čovjekom. Ali da se netko bezobrazno razgovara s novinarima? To je za splitske gradske vijećnike, za Splićane, ma za svaku dušu u ovoj zemlji - jednostavno moralno nedopustivo.
