Naš gost je dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz Pariza, bivši glavni ravnatelj HRT-a, a sada i kolumnist Večernjeg lista Mirko Galić.
Francuzi imaju dosta bogatu povijest krvavih prevrata još od 14. stoljeća, pa Francuske revolucije, Pariške komune, 1968. godine... Ima li to neke veze s romanskim temperamentom ili nekim drugim povijesnim i političkim okolnostima?
Francuzi imaju dugu tradiciju prosvjeda, reformi, neuspjelih reformi i revolucija. Ciklički bi se moglo reći da svakih 50-ak godina idu na prosvjede. To je posebna francuska specifičnost da to čine sami i kad se to od njih ne očekuje. Kao i '68. kada su studenti napravili takvu revoluciju i na kraju se mirno povukli i prepustili vlasti. Nitko nije očekivao da će zbog cijena goriva ili poskupljenja struje doći do takvog bunta. Sam Macron nije očekivao da su prosvjednici toliko jaki i nepopustljivi kad je reagirao tek četvrti put kad je prosvjed već izašao iz 'korita'. Sada se, po nekim kalkulacijama radi o iznosima koji ozbiljno zabrinjavaju Bruxelles jer je negdje između 8 i 10 milijardi koje mora negdje 'namaknuti' jer ih nema nigdje u rezervama.
Koliko ovim potezom, tj. popuštanjem zahtjevima pokazuje svoju slabost, a koliko državničku senzibilnost, hoće li to Francuzi cijeniti?
Mislim da je u tradiciji francuskog mentaliteta i duha i da će ovo vidjeti kao predsjednikovu slabost nego što će to proglasiti njegovom snagom, sam je priznao da je pogriješio. Francuzi teško opraštaju, jednom kad izađu na ulice, teško se vraćaju. U subotu će se vidjeti hoće li nastaviti prosvjede i ako nastave, koliko će imati odaziv istih ljudi koji su dosad prosvjedovali. Ne treba zaboraviti ovaj iznos do 10 milijardi - rasporedit će se na oko 4 milijuna Francuza.
Žive li Francuzi baš tako socijalno loše kako se može steći iz ovih slika?
Postoji više Francuska - francuska sela, francuske periferije, gradovi, provincije... Ali prosječni Francuz još uvijek živi bolje nego prosječni Hrvat. Moglo bi se reći da je u Hrvatskoj veći prosvjedni potencijal nego u Francuskoj upravo zato jer imaju viši standard, razvijenije gospodarstvo i što su socijalne razlike sve do sada bile podnošljivije i blaže nego u ostalim razvijenim zapadnim zemljama. S Macronom se nešto promijenilo. Francuzi obožavaju postavljati vladare i onda ih skidati. U zadnjih 10, 20 godina oni svakog vladara instaliraju s velikim očekivanjima i onda vrlo brzo, nakon godinu dvije, bore se protiv vlastitog pobjednika.
Kako vi vidite ove prosvjede Žutih prsluka, dosta nam je teško ovdje Hrvatskoj smjestiti u neki postojeći ideolopški ili politički obrazac, desno-lijevo?
Oni nisu ideološki obilježeni niti su istaknuli ideološke boje. Pucaju na dvije krize - jedna je socijalna kriza, točnije, porast nejednakosti. Diraju socijalni model Francuske. Drugo, postavljaju pitanje političkog demokratskog modela koji je pokidao veze izmneđu naroda i političke elite, htjeli bi da se to promijeni, govore maltene o samoupravljanju... Ima puno neartikuliranih zahtjeva i tek će se vidjeti kad se slegnu reakcije na Macronovu popustljivost hoće li stvarno ići dalje.
Ima li Macron alternative?
Ovog časa ne. On ima jaku poziciju, jedino što može učiniti jest da ne žrtvuje sebe. Može raspustiti parlament, promijeniti vladu i premijera da s novim kadrovima uvede novu politiku. On ustavno ima stabilan položaj, ali je politički jako ugrožen zbog prosvjeda i nasilja. Svakako mu ide na ruku da ga nema tko zamijeniti. Francuska ovog trena nema nikakve političke partije za koje bi se moglo reći da će sutra doći na vlast. Ostao je prazan prostor. Sve je u ovom svijetu poremećenih vrijednosti postalo moguće pa i to da ste u Francuskoj sutra dogodi nešto što se ne očekuje.
