Strojobravarska radionica jedinim se dijelom nadovezuje na obiteljsku kuću, nadstrešnica je još polomljena, dio opreme odbačen, tabla s natpisom obiteljskog obrta naslonjena je na hrpu kutija i opreme…Petra Čikara Mikić, mlada žena, nasljednica obrta otvorenog još davne 1973. godine, uzrujana i borbena, pokazuje rukom gdje je prerezana struja u pokušaju deložacije u siječnju 2022. godine, zbog čega obrt nije mogao raditi mjesec dana. „Kao da smo upali u noćnu moru. Radite, gradite, borite se, i onda dođe osoba koja tvrdi da ste vi „na tuđem“ i želi vas izbaciti i pri tome ne preže ni od čega. Moj se otac teško razbolio, nema sumnje da su taj višegodišnji stres i pritisak kumovali tome…“, govori Petra Čikara Mikić koja se javila Net.hr-u jer želi upozoriti javnost da je u Hrvatskoj, u Zagrebu – sve moguće. Da se dokumenti i dokazi zaobilaze kao da ne postoje, da je moguće da neki dokumenti samo iščeznu u gradskim uredima, da ih građani moraju sami iskopati u gradskom arhivu, da suci ignoriraju dokaze, da gradskim vlastima nije u interesu zaštita gradske imovine, da se mnogi ne žele javiti…Da na kraju građanin ostaje manji od makova zrna, da ga se gazi, jer je s druge strane moćniji i dobro umrežen „protivnik“.
Mjesto zbivanja je Botinec, prigradski dio Zagreba blizu brojnih novih stambenih zgrada koje se grade uz sportsku dvoranu i veliki šoping centar Arena, naselje puno obiteljskih kuća i radionica i obrta koji su nicali još prije devedesetih. Njihova obiteljska kuća sagrađena je početkom šezdesetih, kasnije je renovirana, a kao vlasnica je upisana baka Petrina baka, a uz kuću je bila parcela u vlasništvu općine, odnosno države, tzv. društveno vlasništvo – koje je Petrin djed, zakupio, odnosno uzeo u najam, i tu je izgradio radionicu. Posao je kasnije naslijedio Petrin otac, a strojobravarski obrt je iz generacije u generaciju dosegao razmjere ozbiljnog posla: danas radionica zapošljava petero radnika, a još dvadesetero ih je zaposleno u obiteljskom d.o.o. i bave se strojobravarskim poslovima na brojnim gradilištima u Hrvatskoj.
Koliko Petra Čikara Mikić ozbiljno shvaća posao svjedoči i nagrada koju joj je nedavno uručila mreža poslovnih žena Women in Adria koja bira poduzetnice godine: kao nasljednica obrta Čikara primila je nagradu u kategoriji „nasljednica godine“ za 2022. godinu.
Petra Čikara Mikić, vlasnica obiteljske strojobravarske radionice na prostoru sporne čestice s koje ih je pokušala deložirati obitelj koja je upisala vlasništvo unatoč činjenici da je čestica prodana državi, odnosno gradu, još 1962. godine
Vlasnik čestice isplaćen 1962. godine
Obitelj Čikara posjeduje niz ugovora o zakupu i dokaza o tome da je Grad Zagreb, odnosno kasnije Općina Novi Zagreb, kao vlasnik kč.br. 2885 k.o. Blato, davao u zakup obitelji Čikara parcelu na kojoj je bila i poslovala strojobravarska radionica.
Činjenica je da je do 1962. godine ta parcela bila u vlasništvu Vida Brdara, ali pretragom dokumentacije jasno se nalaze dokazi da je temeljem Zaključaka 61. zajedničke sjednice Općinskog vijeća i Vijeća proizvođača NOO Remetinec 22. studenoga 1962. ta čestica izuzeta od vlasnika, uz suglasnost vlasnika – prema zapisniku Vid Brdar je bio i prisutan na sjednici kao jedan od članova Vijeća proizvođača. Tada je također utvrđena i obaveza isplate naknade, o čemu također postoji dokumentacija, odnosno, ne radi se ni o kakvom oduzimanje zemljišta bez naknade. „Radilo se o eksproprijaciji, odnosnu otkupu, vlasniku je isplaćena za to pozamašna svota, preračunato iz tadašnjih dinara, radilo se o iznosu od 25 do 30 tisuća njemačkih maraka“, objašnjava Petra Čikara Mikić što je sve uspjela naći u gradskom arhivu. Na temelju tadašnjih odluka kao vlasnik tada formirane kč.br. 3885 Blato. 1963. upisuje se Općina Remetinec, odnosno, parcela postaje „društveno vlasništvo“.
Tako je bilo sve do 2012. godine, čestica je ostala „društvena“ odnosno u vlasništvu Grada Zagreba u raznim pokušajima sređivanja zemljišnih knjiga, ali onda dolazi do neobičnog zahvata: čestica se u parcelizaciji dijeli na tri dijela, Grad Zagreb podnosi zahtjev za upis samo na dva majušna dijela ( 3885/2 površine 153 četvorna metra, te 3885/3 veličine 180 četvornih metara) a čestica 3885/1 površine 3033 četvorna metra Grad Zagreb više ne zanima i upisuje se – fizička osoba, koja, prema stavu odvjetnice, poznate stručnjakinje za zemljišno-knjižne i nekretninske postupke, Zvjezdane Znidarčić Begović, „nije ostvarila niti u jednom zakonito provedenom postupku bilo koja vlasnička prava u odnosu na tu česticu“.
Čudno zaboravljive gradske službe
U knjige je upisan sin Ivane Brdar, gospođe koja je snaha Vida Brdara koji je zemljište prodao općini, odnosno gradu, a u vrijeme kada je obavljen upis ona je već bila etablirana predstavnica nove elite: ekonomistica, članica HDZ-a, devedesetih je radila kao savjetnica u Vladi Zlatka Mateše, a potom je bila članica brojnih nadzornih odbora u državnim tvrtkama i pripadnica kruga poznatog suradnika dugogodišnjeg gradonačelnika Milana Bandića, Vidoja Buluma – zajedno su bili članovi NO Badel 1862 u vrijeme kada je tvrtkom upravljao kontroverzni poduzetnik Ante Perković.
Ukratko, gradske službe su zaboravile zaštititi gradsku imovinu i dopustile su upis unuka Vida Brdara na česticu koja je bila u tom trenutku već više od 50 godina u posjedu obitelji Čikara na temelju legalnog zakupa. I tu počinje agonija obitelji Čikara. Ivana Brdar, kao opunomoćenica svog sina, odlučuje ih deložirati sa zemljišta.
I to nije sve: Ivana Brdar je od gradskih službi uspjela ishoditi i evidenciju korištenja zemljišta na svoje ime.
„Nema sumnje da je Ivana Brdar imala podršku, da ne kažem drugačije, među službenicima i odgovornim osobama koje su tada trebale 'sređivati' zemljišne knjige. A mi smo se s time suočili na najgori mogući način – krenuo je pritisak, prijetnje, pozivi. A ja sam živjela u uvjerenju da će Grad reagirati, da će shvatiti da se privatna osoba nelegalno upisala na zemlju. No, gdje god sam krenula samo ponižavanje. Iznenada vam u Gradskom uredu za prostorno uređenje kažu da tih dokumenata naprosto nema. I točka. Ili vas ne žele primiti. Izbjegavaju vas. Žele vas izluditi. Srećom da sam studirala pravo i da se nisam dala samo tako izbaciti iz takta. Provodila sam dane u gradskom arhivu i našla svu dokumentaciju za koju su mi u gradskim službama govorili da je nema. Primio me tadašnji savjetnik gradonačelnika Boro Kisjelica i tvrdio da će on sve to pogledati i da će se problem riješiti, a onda me počeo izbjegavati…Onda sam pak krenula u rekonstrukciju cijele te mreže iz Bandićeva vremena i saznala da takvih slučajeva ima još mnogo i da se naveliko muti i mešetari sa zemljištem tamo gdje su bile nesređene knjige. Ljudi koji su živjeli ili poslovali na tom zemljištu njima su bili beznačajni. Mi smo njima bili ništa i samo su nas htjeli maknuti…“, s mnogo emocija opisuje svoju dugogodišnju borbu Petra Čikara Mikić.
A onda je krenula deložacija...
Ivana Brdar je nakon upisivanja sina na česticu krenula sudski istjerivati one koji su godinama imali u posjedu zemljište i vodili obrt. Sud više nije zanimalo ono što se zbivalo kod upisa njezinog vlasništva, nego su kretali od toga tko je upisan kao vlasnik – i krenule su deložacije. No, Petra Čikara Mikić je podnijela kaznene prijave DORH-u, želi raspetljati cijelo klupko, rasvijetliti kako je bilo moguće upisati se na društveno vlasništvo koje općina jednom davno već otkupila, i kako je bilo moguće tako glatko prolaziti kroz sve sudske procese.
Također, nakon promjene vlasti u Zagrebu obratila se i predstavnicima nove vlasti s molbom da zaštite imovinu Grada Zagreba, da utvrde kako je bilo moguće da se netko samo tako upiše na gradsku parcelu. Petra Čikara Mikić pokazuje ozbiljno dokumentiran dopis koji je pripremila odvjetnica Zvjezdana Znidarčić Begović, i pismo dogradonačelniku Luki Korlaetu. Do sada nitko nije reagirao. Ali Petra Čikara Mikić još se nada, ne želi vjerovati da je takav zahvat moguć pod normalno u državi koja se zaklinje da želi biti pravno uređena.
„Na žalost, u kancelarijama gradskih službi su i dalje oni koji su sudjelovali u upisivanju „novog“ vlasnika na parcelu i koji su skrivali od mene dokumentaciju koju smo trebali u vrijeme kada je krenuo sudski atak na nas. Kako očekivati da će oni priznati što su radili? Kako promijeniti standarde kada su tamo ljudi koji samo žele zataškati to što su radili u Bandićevo vrijeme? Žalosno je ako je nova gradska vlast njih prihvatila kao kompetentne stručnjake i nije u stanju rasvijetliti njihove zločinačke pothvate. Neće se moći ići naprijed i graditi bolji Zagreb uz zataškavanje „zločina“ Bandićeve ekipe. Nadam se da će DORH uspjeti raspetljati ovo što se zbilo nama. Jer nije se zbilo samo nama, vjerujte mi…“, zaključuje Petra Čikara Mikić.
Obratili smo se upitom i Ivani Brdar no ona nije htjela detaljnije razgovarati o slučaju. Samo je poručila da je njezin sin „svu svoju imovinu naslijedio od svoje bake kao jedini nasljednik, a ona je pokojna već 14 godina.“
