Politički ekonomist i poduzetnik dr. sc. Vuk Vuković otkrio je zašto hrvatski glasači ne kažnjavaju svoje lokalne čelnike zbog korupcije te je uz pomoć svojih istraživanja otkrio kako političari najbolje uspijevaju, piše Deutsche Welle.
Pobjednička koalicija
„Pitao sam se zašto hrvatski glasači ne kažnjavaju svoje lokalne čelnike unatoč jasnom signalu o korupciji. Svima nam načelno smeta korupcija, no iz nekog razloga ne kažnjavamo je svi jednako. Ono što sam otkrio kroz istraživanja je da političari najbolje uspijevaju ako oko sebe okupe tzv. malu pobjedničku koaliciju - relativno mali broj ključnih pobornika koje će uvezati u svoje klijentelističke mreže i koji će im uvijek biti izvor glasova", smatra Vuković.
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Podrška ključnih igrača
Politički ekonomist kaže kako je riječ o ljudima na ključnim pozicijama u društvu.
"Primjerice, u diktaturama je uvijek bitno držati kontrolu nad vojskom i represivnim aparatom. U kvazidemokracijama, u koje nažalost i mi spadamo, važno je dobiti podršku ključnih igrača. To su ponekad lokalni kvazipoduzetnici, ponekad vjerski vođe ili vođe sindikata, ponekad ljudi na ključnim pozicijama u javnom sektoru ili pak organizacijama s velikim brojem članova. Ukratko, svi koji svojim autoritetom mogu dovesti političaru ili veliki broj glasova ili novac ili oboje", navodi Vuković koji ističe kako je zbog niskog postotka izlaznosti u vrlo malim sredinama zapravo potreban mali broj glasača.
Kako ukrasti izbore
Vuković za primjer uzima općinu u kojoj pravo glasa ima 2.000 ljudi
"Od tih 2.000, neka izađe 40 posto, što je i prosjek izlaznosti, to je 800 glasača. Od tih 800 lokalni političar mora dobiti bar 400 da pobijedi, odnosno svega 20 posto od svih birača koji imaju pravo glasa. Uvezati ih 400 u lokalnoj sredini doista nije preveliki problem. U Hrvatskoj je to čest slučaj i u prosjeku je dovoljno dobiti tek 27 posto glasova svih koji imaju pravo glasa da se pobijedi na lokalnim izborima."
Poznati politički ekonomist smatra kako postoji način da se to promijeni, među ostalim promjena izbornog sustava, ali i ograničavanje broja mandata lokalnim političarima kao što je i ograničen mandat za dužnost predsjednika Republike.
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Veći prirezi i veća korupcija
U svojim istraživanjima Vuković je došao do podataka koji govore kako korumpiranost političara utječe na veće porezno i prirezno opterećenje građana. Upravo za to istraživanje dobio je nagradu Instituta za javne financije.
"Što je dulje netko na vlasti u Hrvatskoj, to je korupcija veća i to su veći lokalni prirezi. Osim toga, u mjestima gdje je veća korupcija veći su i izdaci za 'graditeljske projekte' na kojima se najlakše u pravilu i uzima mito. Leglo korupcije je u javnoj nabavi i upravo putem sumnjivih procesa se mjeri korupcija. Riječ je o natječajima na koje se javljaju firme bez zaposlenih koje idu s dumping ponudom, da bi kasnije napuhale cijenu zbog "nepredviđenih troškova" ili koje kao jedini ponuđač dobivaju milijunske poslove", navodi Vuk Vuković.
Kazna birača
"Birači ipak znaju kazniti političare, ali tek kada oni "pretjeraju", odnosno kada omjer sumnjivih javnih nabava prijeđe polovicu u ukupnim izdacima za javne nabave. Dakle, kada je otprilike polovica svih javnih nabava alocirana sumnjivim putem u nekom gradu ili općini, tada će glasači u prosjeku kazniti lokalnog političara", kaže Vuković i dodaje da do promjena u smislu smanjivanja korupcije u pravilu dolazi kada nezavisne liste preuzmu grad ili općinu, odnosno kada se potpuno promijeni vlast.
Poražavajuće u njegovom istraživanju je da građani nagrađuju fiskalnu neodgovornost i nagrađuju populizam.
Vole da se gradi
Na okruglom stolu izjavio je kako birači vole kada se nešto gradi, dok je Vuković izjavio za Deutsche Welle kako je riječ o fiskalnoj iluziji.
"Fiskalna iluzija je problem percepcije, kada ljudi ne percipiraju da javna dobra koja koriste, odnosno koja im političari daju, nisu besplatna već su financirana iz njihovih džepova preko visokih poreza ili prevelikog zaduživanja", smatra politički analitičar koji napominje kako postoji i element cinizma te da birači biraju one koji im daju najviše.
"Ja to nazivam 'krade, ali nama dade'-mentalitet. Konačno, jedan dio birača je jednostavno uvezan u klijentelističke kanale lokalnih ili državnih moćnika i jako im odgovara održavanje statusa quo. To nipošto nije većina građana, no broj je dovoljan da neke stranke i pojedinci od toga uvijek mogu imati koristi."
Kako to zagrebački gradonačelnik radi
Politički ekonomist navodi primjer zagrebačkog gradonačenika Milana Bandića koji izbore dobiva s prilično stabilnim biračkim tijelom.
"Od 2001. do 2017. tu je uvijek bilo oko 140 minimalno do maksimalno 160 tisuća glasova u drugom krugu, i kada je bio u SDP-u i nakon izlaska iz SDP-a. Sigurno to nisu uvijek isti birači i sigurno se struktura mijenjala, no činjenica je da uvijek uspije vezati uz sebe dovoljan kontingent ljudi. Inače tih 150 tisuća, na više od 600 tisuća građana koji imaju pravo glasa u Zagrebu znači da Bandić dobiva izbore s nešto manje od 25 posto svih glasača koji imaju pravo glasa", kaže Vuković koji ističe kako ljudi koji odlaze iz Zagreba nisu dio mreže i kako zato biraju odlazak iz zemlje.
Vuković drži kako neće doći do promjene iz dvije najveće stranke te da u ovakvom političkom sustavu može doći samo slučajnim izborom alternative.
Tehnologija
„S druge strane ono što bi moglo političkim moćnicima u Hrvatskoj zagorčati život je uloga novih tehnologija gdje će biti sve teže i teže skrivati korumpirane radnje. Osim toga, nove tehnologije poput blockchaina bi mogle dovesti do radikalnih promjena u pravosudnom sustavu, građani bi mogli početi organizirati paralelne sustave koji u potpunosti zaobilaze politiku. Drugim riječima, političarima bi se moglo dogoditi da postanu 'uberizirani' - da ih se zamijeni novom tehnologijom", smatra Vuković, piše Deutsche Welle.
