Da bi joj komisija odobrila prekid trudnoće, Mirela Čavajda je prošla tjedne i tjedne agonije. Prvo su joj liječnici rekli da na prekid trudnoće nema pravo, i to u 4 bolnice. Rekli su joj da može ići kući čekati da beba umre, rekli su joj da ode u Sloveniju.
Tek kad je napravila nešto nezamislivo: svoju bolnu i intimnu priču ispričala medijima. Tek pod ogromnim pritiskom odvjetnika koji poznaju zakon, i liječnika s pravom savješću. Tek nakon što je javno objavila nove, još gore nalaze.
Tek onda je dobila pravo da se komisija uopće sastavi i o njoj odlučuje. Ali za to se morala izložiti tom da je se javno proziva, da se govori o čedomorstvu, i eutanaziji, da udruge skupljaju pomoć za njenu bebu, da ju se na Facebooku vrijeđa jer želi ubiti Grgu, da je liječnici pitaju bi li tako ubila dijete od dvije godine. Izložena je moraliziranju dušebrižnika, izložena je tome da se na pressicama priča da liječnici misle da se njeno dijete treba roditi i liječiti.
Izložena je osudi i maltretiranju, jer je htjela napraviti nešto što joj je i samoj nezamislivo, ali na što ima zakonsko pravo. Ogroman je teret podnijela, ali zahvaljujući njoj malo bolje znamo kakva nam je lijepa, sekularna, pravedna i moderna domovina Hrvatska.
