"Jedino je Grad Zagreb smanjio broj zaposlenih u tijelima, dok je na svim ostalim razinama (županije, gradovi i općine), došlo do povećanja", stoji u Bandićevom priopćenju u kojem se poziva na Newsletter Instituta za javne financije autora Josipa Franića.

Tako se navodi kako je Zagreb u razdoblju od 2007. do 2011. smanjio broj zaposlenih u gradskim uredima, zavodima i službama za 2,1 posto, dok je broj zaposlenih u dječjim vrtićima, domovima zdravlja, knjižnicama narastao za 5,1 posto.

"Zagreb i u krizi želi, mora biti i jest razvojni primjer Republike Hrvatske koja je na pragu ulaska u Europsku uniju. Glavni grad Zagreb ima svoju razvojnu filozofiju i strategiju od koje ne odstupa ni u ovim teškim recesijskim vremenima, zadržavajući svoju razvojnu autonomiju i kreativnost te položaj grada lidera, ne samo Hrvatske nego i šire regije", zaključuje se u Bandićevom priopćenju o najštedljivijem gradu u Hrvatskoj.

Franić, međutim, u svome newsletteru nije iskoristio ovaj Bandićev pridjev govoreći o Zagrebu. Dapače, on ističe sljedeće: "Pri padu proračunskih prihoda potrebno je smanjivati ukupne rashode, a najmanje je poželjno povećavati broj zaposlenih. S druge strane, smanjivanje broja zaposlenih uzrokuje dodatni porast nezaposlenosti i pogoršava socijalnu situaciju unutar zajednice, ionako narušenu krizom. (...) najveće su uštede ostvarene upravo smanjenjem ili zamrzavanjem plaća i skraćivanjem radnog tjedna", stoji u Franićevom radu pod nazivom "Zapošljavanje na lokalnoj razini u Republici Hrvatskoj tijekom gospodarske krize".

Drugim riječima, to da je Zagreb najštedljiviji grad, čista je Bandićeva konstrukcija.