"Strategija prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. s pogledom na 2070. godinu" naziv je dokumenta kojeg je Hrvatska dobila u travnju prošle godine, a kojim je ujedno ocijenjena hrvatska ranjivost na klimatske promjene te je ona - "velika", piše Novi list. Hrvatska većim dijelom pripada Sredozemnom području koje je prepoznato kao klimatski "vruća točka". Od početka kontinuiranih mjerenja već je i dosegnut prosječni porast globalne temperature od 1,5 stupnjeva Celzijusa, s posebno izraženim utjecajima klimatskih promjena kao što su ekstremni vremenski događaji (ekstremne oborine, poplave i bujice, erozije, suše, toplinski valovi i požari), ali sve očitije su i postupne klimatske promjene poput porasta temperature zraka, ali i tla te vodenih površina.
Goleme štete u gospodarskim sektorima
Iz dokumenta se može jasno iščitati da Hrvatska pripada u skupinu od triju europskih zemalja s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na BNP. U razdoblju od 1980. do 2013. ti gubitci procijenjeni su u prosjeku na oko 68 milijuna eura godišnje, a od 2013. do 2018. godine prijavljene su štete od oko 295 milijuna eura godišnje. Samo u poljoprivredi su ekstremni vremenski uvjeti od 2000. do 2007. godine nanijeli štetu od 173 milijuna eura, a milijunske štete prouzročila je i suša 2003. godine u energetskom sektoru. Drugi gospodarski sektori nisu ništa manje ranjivi, a jedan od najvažnijih, turizam, u velikoj mjeri zavisi od klimatskih čimbenika.
Iz navedenoga bi se, s pravom, moglo zaključiti da su klimatske promjene naša realnost već neko vrijeme, a toj realnosti trebalo bi se prilagoditi kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice za okoliš, ali i ekonomiju te na koncu i društvo u cjelini.
Da bi se u trošak ulaganja u mjere prilagode klimatskim promjenama trebalo krenuti već danas i tako smanjiti trošak saniranja mogućih šteta u budućnosti jedan je od prijedloga iz Strategije koji je izuzetno važan u kontekstu recentnih događaja koje su pogodile našu zemlju, počevši od zdravstvene krize uzrokovane pandemijom koronavirusa do dva potresa.
'Znanstvenici su u prosjeku zanimljivi, ali irelevantni'
Profesor sa Geofizičkog odjela zagrebačkog PMF-a te jedan od vodećih hrvatskih meteorologa i geofizičara, dr. sc. Branko Grisogono, komentirao je cjelokupnu situaciju u kojoj se Hrvatska našla te se osvrnuo i na značaj znanstvenika u svemu.
"Mi, hrvatski znanstvenici, smo u prosjeku zanimljivi, ali irelevantni. Informacije koje mi dajemo čine se zanimljive da se medijima uplaše ljudi, da se kaže kako je sve loše i negativno, ali nije to način prave borbe protiv klimatske krize. Dobivamo zapravo dosta medijske, ali ne dobivamo dovoljno materijalne pažnje, tj. političke hrvatske pažnje, da se dovoljno povežemo s tehnologijom, s tehničkim i društvenim fakultetima kako bismo problem klimatskih promjena mogli sagledati s niz različitih aspekata, socioloških, ekonomskih pa čak i pravnih. Kreatori javnih politika samo žele čuti naše mišljenje, a onda, kada dođe do formiranja projekata i budžeta, to rješavaju u zatvorenim političko-ekonomsko-inženjerskim krugovima i ne žele da se taj kolač dijeli na više dijelova jer tada oni dobivaju manje", rekao je Grisogono.
Seizmolozi i geolozi, pojasnio je, premda pošteno i kvalitetno rade i premda su međunarodno prepoznati, do sada nisu imali dovoljno pažnje, a istaknuo je da hrvatska seizmološka služba premala. Također, Grisogono je naglasio da se stručnjake prilikom provedbe zakona koji reguliraju protupotresnu gradnju slušalo vrlo malo, ako ih se uopće i slušalo. "Tu struka nije bila dovoljno konzultirana, zakon se nije poštivao, štedjelo se na materijalima i sada vidimo kakve su posljedice toga", govori te dodaje da navodno uskoro stižu značajna sredstva za seizmologiju, no za mnoge je to, nažalost, prekasno.
Brojni parametri koji ukazuju na klimatske promjene
Govoreći o klimatskim promjenama koje u prosjeku nisu toliko primjetne, mnogo je pokazatelja koji ukazuju upravo na njih, kao što su primjerice sve veće i razornije poplave, požari, oluje, toplinski udari. "Pogriješili smo i mi znanstvenici jer smo uglavnom samo govorili o porastu globalne srednje temperature. To nije jedini parametar i postoje jači parametri. Konkretno, porast srednje razine mora je jedan od puno boljih parametara koji manje varira ili, na primjer, porast plinova staklenika. Tu nema varijacija kao što ima u srednjoj globalnoj temperaturi koja prirodno varira svake godine za dvije desetinke ili barem jednu desetinku stupnja Celzijusa. No sve to postoji i ne događa se, kao što uvijek mislimo, negdje drugdje", rekao je Grisogono za Novi list.
Profesor je objasnio i da se klimatske promjene ne vide "prostim okom", već se primjećuju gledajući u posljednjih dvadeset godina. "Vidi se da nestaje snijega i da će, na primjer, Gorski kotar sredinom ovog stoljeća imati pedeset posto manje snijega nego danas, da će svaka treća obala biti često poplavljena i to ne samo zbog srednjeg porasta razine mora nego zbog učestalih oluja. Učestalost oluja često negiramo i kažemo da ih je bilo i prije, kao i poplava i požara. Da, to je točno, bilo ih je, ali ne tih intenziteta i žestine. Sve to subjektivno zataškavamo i nalazimo si druge probleme, a ovo je problem koji treba dugoročno i sustavno rješavati " rekao je Grisogono te dodao da se ne radi o problemu koji se rješava saniranjem posljedica jedne poplave već da borba s klimatskim promjenama nema strogog i dugotrajnog recepta.
"Ekološki problemi se rješavaju postupno i metode se mijenjaju tijekom vremena. Sve ono što zacrtamo kako treba raditi, pola toga će trebati revidirati za deset ili dvadeset godina", pojasnio je.
Složio se da su zdravstvena ugroza čovječanstva i velika prirodna katastrofa "gurnuli" u drugi plan strateški plan usmjeren k usporavanju klimatskih promjena ne samo u Europskoj uniji, već i u Hrvatskoj.
Globalni lockdown nakratko, ali i dalje nedovoljno je usporio emisiju stakleničkih plinova koja je i dalje izuzetno visoka i raste. "Signal je bio očit i lijep što se tiče klimatske varijacije, ali dugoročno i dalje idemo prema lošijem. Klimatska kriza se nastavlja. Prošla godina je jedna od najtoplijih u povijesti mjerenja. Najviše zabrinjava činjenica da je 2016. bila tzv. godina s jakim El Niñom, najvećom kratkoročnom klimatskom varijacijom koja se osjeća skoro na cijeloj Zemaljskoj kugli i očituje u podizanju temperature zraka. Godine 2020. Zemlja je bila u umjerenoj i blagoj La Niñi, suprotnoj fazi kada se u prosjeku Zemaljska kugla malo ohladi na dnu atmosfere – gdje mi živimo. No, 2020. godina u konkurenciji s 2016. i to je zabrinjavajuće, kad se maknu prirodne klimatske varijacije, 2020. je najtoplija godina od kada imamo regularna mjerenja", kaže prof. Branko Grisogono.
Prošlo je previše vremena, a nije se učinilo gotovo ništa
Peta godišnjica Pariškog klimatskog sporazuma obilježena je u prosincu 2020. godine, a njime su se 2015. godine potpisnici obvezalo do kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju štetnih plinova te poduzeti mjere kako bi ograničili porast temperature na "znatno ispod" dva stupnja Celzija u odnosu na predindustrijske razine i pokušali ih ograničiti na 1,5 stupnja Celzija. No, profesor Grisogono smatra da je od Pariškog dogovora prošlo previše vremena, a učinilo se gotovo ništa.
"Ako se i postigne, onda ćemo prvo dotaknuti relativni maksimum iznad 2,5 stupnja Celzija sredinom stoljeća, a tek onda, uz dosta sreće i još više zalaganja, krajem ovog stoljeća otići na +2 stupnja Celzija globalnog zatopljenja", rekao je profesor. "Bilo je previše čarki i bacanja krivice jednih na druge, a vrijeme je prolazilo i ništa se nije mijenjalo tako da se klimatske promjene i dalje ubrzavaju. Oceani se neizbježno jako zagrijavaju, porast temperature bilježi se sada i na dubinama dublje od jednog kilometra i to nije dobro", pojasnio je.
Brzina klimatske promjene
Dodao je da puno toga ne možemo vratiti na staro, ali možemo utjecati na brzinu klimatske promjene.
"Avionski promet je bitno smanjen zbog pandemije, ali morski promet je i dalje vrlo intenzivan, a znamo da tankeri troše najlošiju vrstu nafte. Teška industrija i dalje radi i presporo idemo k smanjenju emisije stakleničkih plinova, primarno ugljičnog dioksida, ali i onih drugih, rjeđih, koji se pojavljuju u manjim koncentracijama, ali su još potentniji i moćniji", rekao je zaključivši da se "presporo ide k rješavanju recentne klimatske krize".
U većini naprednih zemalja, glas stručnjaka, kada je riječ o klimi kao jednom od gorućih problema koji je postojao i prije koronakrize, a postojat će i nakon nje, puno više se uvažava, o čemu je posvjedočio i sam Grisogono osvrnuvši se kako u Hrvatskoj imamo niz vijeća koja nemaju nikakvu moć, ne ulaže se domaći novac već se čeka novac iz EU, ali naglašava da iako sustav ne funkcionira najbolje ipak nismo najgori.
Istaknuo je i na propuste u obrazovanju u kojem, smatra, u kurikulum nije ušlo dovoljno tema recentnih klimatskih promjena, a osviještenost i interes mladih ljudi za ove teme raste. "Nadam se da će se uskoro ljudi osvijestiti i shvatiti da u ovakva istraživanja i projekte treba uložiti novac, a ne samo pričati o tome što bi bilo kad bi bilo. Da za sve to ne bude prekasno", rekao je.
Strategiju prilagodbe klimatskih promjenama Grisogono smatra solidno napravljenom dokumentu, no važno je ono što se događa nakon donošenja Strategije - tko su nositelji projekta i odakle sredstva za to. "Ništa se o tome ne govori, nego kada dođe iz EU-a neki novac to neka agencija potroši u kratkom roku, pri čemu nije glavni kriterij kvaliteta projekta na koji se taj novac troši, već da "kućice" u formularima budu ispravno popunjene", rekao je te dodao da u takvim projektima znanstvenici najčešće ne rade ono za što su školovani, već se bave administracijom. Za kraj je napomenuo da u dokumentu Strategije nedostaje isticanje potrebe daljnjih istraživanja "jer kada se ustanove neke klimatske promjene, mora se dalje istraživati", zaključio je profesor Grisogono.
