Na papiru izgleda upečatljivo da je Osječko-baranjska županija prošle sezone zabilježila "rast od 50 posto" jer su stvarne brojke još uvijek skromne u usporedbi s obalom Jadrana ili Plitvičkim jezerima. Ali ipak i to znači oko 175.000 ljudi koji su posjetili istok Hrvatske i svake godine ih je sve više.
Turizam kao nadogranja poljoprivrede
Antonio Sobol, predsjednik Turističke zajednice Osječko-baranjske županije, kaže da je turizam u Slavoniji zaživio kao svojevrsna "nadogradnja" poljoprivrede, piše Deutsche Welle.
"Prije desetak godina nekoliko seoskih domaćinstava su prva počela sa turističkom ponudom. Od 2004. godine nijedno seosko gospodarstvo koje se bavi turizmom, nije su ugasilo“, kaže Sobol.
U međuvremenu u Osijek su počeli navraćati riječni kruzeri, izgradnjom biciklističkih staza postao je sve popularnije mjesto ciko-turizma. Navraćaju turisti s naprtnjačama iz cijelog svijeta, a neprestance se održava čitav niz manifestacija.
Osijek sve popularniji
Tvrđa je priča za sebe, barokni grad unutar grada koji je zadnjih godina polako obnavljan i pokazuje se u punom sjaju. Osijek postaje sve življi i od grada koji je bio „slijepo crijevo“ postalo je normalno na ulici čuti razgovor na stranom jeziku. Tome je svakako pridonijela izgradnja autoceste do Osijeka, ali i što su konačno i "jeftini" zračni prijevoznici počeli slijetati i na aerodrom u Osijeku.
Osijek ima odličan položaj i zbog blizine Baranje. Deset minuta vožnje i iz grada ste na selu.
U Baranju se gosti uvijek vraćaju
''Baranja je dosta neistražena, ali jako puno nudi i sada je ljudi polako otkrivaju. Ljudi ni u Hrvatskoj ne znaju za Baranju, a kamo li stranci. Gosti dođu na dva-tri dana i uvijek se vraćaju jer žele otkriti još. Nama su tvrdili da seoskom turizmu nije svojstveno da se posjetitelji vraćaju, ali svi naši gosti dođu ponovo. Ovo nije klasični smještaj, ovdje ljudi dolaze kao kod prijatelja“, kaže Nada Piljić., vlasnica jednog seoskog gospodarstva.
Uz prirodu i smještaj, to je turistima i prilika upoznati lokalne proizvođače hrane i vina pa nude i domaću kuhinju i proizvode lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Od sušene riječene ribe do domaćih pekmeza, kulena, ajvara, svježeg voća i povrća koje nabavljaju od lokalnih dobavljača. Put koji hrana prijeđe od polja do stola se može mjeriti doslovce u minutama.
