Budući da ni naši zapadni susjedi nisu imuni od milijunskih kredita kojima su se posredstvom državne tvrtke DARS opteretili tijekom izgradnje postojeće (auto)cestovne mreže, ljubljanska administracija primorana je povećati iznos vinjeta koje su obvezne za sve vozače koji koriste brze prometnice.
DARS bi, naime, tijekom idućih pet godina morao vratiti 1,6 milijardi eura od ukupnog duga koji iznosi 2,8 milijardi eura, a samo u 2014. na naplatu im dospijeva 365 milijuna eura, što bez poskupljenja cestarina ne bi uspjeli vratiti. Sasvim normalno, naviše će (ne)posredno platiti slovenski vozači.
No, ono što već na prvi pogled upada u oči prosječnoga građanina je često spominjani omjer dobivene vrijednosti za novac.
Zašto mi nemamo vinjete?
U toj "utakmici" nesumnjivo profitiraju slovenski građani koje država također triput udara pod džepu kada su u pitanju cestarine - kroz vinjete, registraciju vozila i udjel u cijeni litre goriva - ali im barem kod najizravnijeg oblika plaćanja naknada kao što su vinjete omogućava cjelogodišnju vožnju za 95 eura odnosno za 110 eura ako vlada odobri poskupljenje, piše Slobodna Dalmacija.
Za istu cijenu koja u protuvrijednosti iznosi oko 720 kuna (830 kuna nakon najavljenog rasta cijena) prosječan hrvatski vozač automobila može se dvaput uputiti iz Splita prema Zagrebu (ili obrnuto) i vratiti se svojoj kući, a nakon toga se priča završava.
Stručnjaci podijeljeni
Dio hrvatskih stručnjaka, poput prof. dr. Ivana Dadića s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu već se godinama zalaže za uvođenje vinjeta i na hrvatske autoceste smatrajući da bi se time, čak i u aktualnoj krizi, moglo motivirati naše ljude da više putuju prometnicama čiju su izgradnju skupo platili, a otplaćivat će ih i njihovi unuci.
S druge strane, postoji i cijeli "kritičarski lobi", posebice među sadašnjim i bivšim inženjerima iz državnih tvrtki koje se bave izgradnjom i upravljanjem autocestama koji smatraju da je sustav vinjeta nepošten prema onima koji stalno koriste brze prometnice, jer, kako tvrde, plaćaju "ceh" i za one koji rijetko ili nikada kroz godinu ne ulaze na autoceste.
