Upisi u jaslice i vrtiće su počeli, a mnoge roditelje već je dočekala neugodna vijest: za njihovo dijete u vrtiću - nema mjesta.
Takva odbijenica stigla je ovih dana i na adresu jednog zagrebačkog bračnog para s dvoje djece. Stariji sin (5) već pohađa vrtić, ali njegov mlađi brat (1) bi, kako stvari stoje, idućih godinu dana mogao provesti doma. S kim? To se pitaju i njegovi roditelj.
"Dobili smo odbijenicu. Danas je supruga zvala vrtić i ravnateljica joj je objasnila da su primili djecu koju su morali odbiti prošle godine, odnosno da su dvogodišnjaci imali prednost pri upisu. Pisali smo žalbu i čekamo odgovor", kaže Siniša, otac mališana koji je na jesen trebao krenuti u jaslice.
'Svi smo u čudu, što se dogodilo?'
Na pitanje tko će čuvati dijete dok su on i supruga na poslu, Siniša kaže da ne zna. Napominje da su kapaciteti popunjeni i u privatnim vrtićima te da on i supruga nisu jedini koji se susreću s ovim problemom.
"Svi smo u čudu, što se dogodilo? Očito je da su kapaciteti vrtića premali. Ali zašto onda grad nije ništa napravio da poveća kapacitete to jest, da otvori nove vrtiće ili da prenamijeni objekte u gradske vrtiće i zaposli odgojitelje", pita se Siniša i dodaje kako je javni poziv za zakup prostora za potrebe proširenja kapaciteta dječjih vrtića na službenim stranicama grada objavljen tek potkraj travnja: "Zašto to nisu napravili prije godinu dana nego deset dana prije upisa", ogorčeno se pita.
Smanjeni kapaciteti gradskih vrtića nisu samo problem Grada Zagreba već i mnogih drugih gušće naseljenih mjesta u Hrvatskoj.
'Da i sutra budu novi vrtići, mi nemamo odgojno-obrazovnih djelatnika'
Ravnateljica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske (SRPOOH), Iskra Vostrel Prpić, napominje da je u pitanju kompleksan problem na koji u Sindikatu upozoravaju već godinama i koji se neće moći riješiti preko noći.
"Radi se o nečemu što se nije rješavalo otkad postoji zakon iz 1997. godine. Problemi su se konstantno događali, a mi vidimo problem u modelu financiranja vrtića, koji je bio neodrživ", kaže Vosrel Prpić te pojašnjava kako gradovi i općine u pravilu nemaju adekvatno riješeno pitanje sufinanciranja vrtića iz čega proizlaze brojni problem - od nemogućnosti financiranja proširenja prostornih kapaciteta vrtića preko manjka odgojitelja pa sve do manjka tehničkog osoblja poput čistačica i kuhara, koji svoj posao, ali manjeg obima i za veću plaću, mogu raditi u restoranima ili hotelima.
"Ako u nešto ne ulažemo, ne možemo očekivati od grada da odgovori na sve potrebe. To pitanje se sada rješava novim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji je stupio na snagu 28. svibnja 2022. godine, a gdje stoji da se država uključuje odnosno, da će se iz državnog proračuna osigurati sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića čiji je osnivač jedinica lokalne i regionalne samouprave. Dakle, problem je detektiran - potrebno je mijenjati model financiranja", kaže Vostrel Prpić te pojašnjava kako izmjene Zakona idu u smjeru povećanja kapaciteta i boljeg funkcioniranja predškolskog obrazovanja, što obuhvaća i problem plaća odgojitelja, koje se trenutno financiraju iz lokalnih proračuna te ne postižu visinu koja je zakonom propisna za odgojno-obrazovne djelatnike.
"Dakle, nije samo problem prostora. Da i sutra budu gotovi novi vrtići, mi nemamo dovoljno odgojno-obrazovnih djelatnika", kaže Vostrel Prpić te dodaje da je u Strategiji obrazovanja detektirano kako bi Hrvatska do 2030. godine morala zaposliti oko sedam i pol tisuća odgojno-obrazovnih djelatnika, ako želi adekvatno odgovoriti na potrebe obuhvata djece.
Doda li se tome činjenica da su sredstva europskih fondova namijenjena vrtićima uglavnom usmjerena na slabije razvijena područja, gdje vrtićkih kapaciteta ne manjka, umjesto na gusto naseljena područja gdje su takvi problemi prisutni, jasno je da je u pitanju kompleksan problem koji će se morati rješavati kroz dulji vremenski period, pojašnjava Vostrel Prpić.
Za dadilju cijena od 35 do 70 kuna po satu
U međuvremenu, roditelji se snalaze kako znaju i umiju, a opcije su ograničene. Kao logična alternativa nameće se dadilja, koju bi roditelji mogli angažirati barem na godinu dana, dok njihovo dijete ne dođe na red za upis u vrtić.
Sanja i njen suprug odlučili su se upravo za to. Kako nam pojašnjava Sanja, dadilju je počela tražiti kada je njena kći imala osam mjeseci, jer se bojala da dijete neće uspjeti upisati u jaslice. Pokazalo se da je bila u pravu. Kako su ona i suprug zaposleni na puno radno vrijeme, trebala im je dadilja koja će se brinuti o djetetu osam sati dnevno uz povremeni rad vikendom.
"Prvo sam krenula tražiti dadilje preko Facebook grupe gdje mi se javilo par dadilja, uglavnom studentice učiteljske akademije ili logopedije. Cijene se kreću od 30 pa sve do 70 kuna po satu, ovisno o broju sati koliko se dijete čuva. Recimo, jedna dadilja je tražila 55 kuna po satu, što je meni bilo preskupo, a druga, koju sam angažirala, je tražila 35 kuna. To je dadilja koja dolazi povremeno, kao ispomoć i odlično se snašla s djetetom", kaže Sanja, ali napominje kako dadilja-studentica nije trajno rješenje, stoga se učlanila i na portal gdje je objavila oglas da traži dadilju, te navela plaću od četiri do pet tisuća kuna mjesečno, koliko ona i suprug mogu izdvojiti za čuvanje djeteta.
"Bilo je par dadilja koje su došle na intervju, međutim za puno radno vrijeme one su tražile puno veće iznose, od šest ili sedam tisuća kuna te plaćen godišnji, vjerojatno zato jer je velika potražnja. Uglavnom su to žene u mirovini, koje su bile učiteljice ili odgajateljice u vrtiću, ili žene koje su izgubile posao. Na kraju sam se odlučila za dadilju koju sam našla na preporuku - njena cijena je od četiri do pet tisuća kuna mjesečno, za čuvanje djeteta osam sati dnevno, što uključuje šetnju, hranjenje djeteta, presvlačenje i igranje", pojašnjava Sanja te dodaje kako će dadilja biti značajna stavka u kućnom budžetu, ali kako ona i suprug nemaju alternativu u obliku 'baka servisa', baš kao ni bračni par s početka naše priče.
"Tko će to platiti? Mogu onda dati otkaz i sam čuvati dijete. Prvo ću nazvati sve vrtiće pa ću onda razmišljati dalje. Koja mi je alternativa? Ne znam. Bake i djedovi koji rade ili bake i djedovi koji su stariji i bolesni ili ne žive dovoljno blizu i ne mogu čuvati dijete svaki dan?", pita se Siniša.
Sufinanciranje dadilja kao 'vatrogasna mjera'
S obzirom na to da naši sugovornici nisu jedini roditelji koji ove godine neće moći upisati svoju djecu u vrtić, upitali smo ravnateljicu SRPOOH-a bi li sufinanciranje dadilja od države mogla biti 'vatrogasna mjera' za one koji naprosto ne mogu čekati dok se kompleksan problem gradskih vrtića i manjka osoblja ne riješi?
"Ako komentiram kao roditelj i građanin, svaka pomoć države svojim građanima, da im izađe u susret prijelaznom odredbom i pomogne roditeljima čije dijete iz opravdanih razloga ne može biti primljeno u vrtić, bila bi pozdravljena od svakog roditelja - to je direktno ulaganje u našu djecu. Roditelji moraju raditi, djeci treba biti osiguran smještaj", kaže Vostrel Prpić.
Kao dobar primjer slične prakse ističe grad Sinj, koji roditelje financira s 1000 kuna mjesečno dok njihovo dijete ne dobije mjesto u vrtiću. Hoće li se na ovakvu mjeru odlučiti i država, tek treba vidjeti, ali jedno je sigurno – mališani i roditelji koji su ovih dana dobili odbijenice za upis nemaju vremena čekati dok se višegodišnji problemi riješe, a s obzirom na loš standard i brzorastuću inflaciju, jasno je da si dadilju rijetko koja obitelj u Hrvatskoj može priuštiti.
Hoće li žalbe pomoći?
O ovoj je temi prije nekoliko dana govorila i zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Danijela Dolenec. Kazala je kako je ukupno pristiglo 9567 zahtjeva za upis u vrtić, od kojih je 7538 pravovaljanih, a ostali ne udovoljavaju propisima jer su djeca premlada. "Imamo upisanih 5768, što je manje nego prošle godine. Glavni razlog je struktura zahtjeva, jer je sada veći broj zahtjeva za jasličkim skupinama, 790 zahtjeva više nego prošle godine. To utječe zato što su jasličke skupine od maksimalno 12 djece, a vrtićke skupine su do 20. Imamo 1770 djece koji imaju uvjete, ali trenutno nisu upisana", kazala je Dolenec.
Najavila je da će se ovaj problem, barem donekle, riješiti već ove godine. "Nama je bitno da sva djeca koja žele i budu upisana u gradske vrtiće. Ovo su prvi objavljeni rezultati nakon kojih slijedi žalbeni rok, nakon toga koordinacija s vrtićima i našim uredom, nakon čega se obično povećava broj upisane djece. Lani je tako dodatno upisano 843 djece", kazala je Dolenec.
