U podsljemenskoj zoni, ali ne onoj previše elitnoj, u Mikulićima, trebalo bi biti sjedište jedne mlade tvrtke koja je svojim programom odmah, ni godinu dana nakon svog osnivanja, na natječaju Ministarstva poljoprivrede za bespovratna sredstva za poticanje razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske za 2018. odmah ubrala respektabilnih milijun i 400 tisuća kuna. Ime zvuči sjajno: Max solution.
Jedina vlasnica je poduzetnica s očito odličnim osjećajem za poduzetnički start: Lolita Mandić. Adresa tvrtke: Mali potok 1. No, na adresi tvrtke zatičemo tek obiteljsku kuću. Tvrtka nema svoju web stranicu, niti ima na bilo kojem poslovnom servisu istaknut bilo kakav kontakt, mail ili telefonski broj. S obzirom se navodno radi o tvrtki koja se bavi izradom namještaja, raspitujemo se kod sličnih tvrtki je li itko čuo za Max solution, ili poduzetnicu Lolitu Mandić, ali ne uspijevamo naći ikakav trag.
Prokurist tvrtke Max solution je Vjekoslav Čičko, on je pak suvlasnik, vlasnik ili prokurist u ukupno pet tvrtki, od čega je jedna (Labrus grupa) već godinama u mirovanju, dvije su osnovane 2018., na istoj adresi, u Zaprešiću, i još nemaju gotovo nikakvih poslovnih aktivnosti, a samo jedna, na toj istoj adresi (Signum max d.o.o.) uredno i uspješno posluje, ali bavi se izradom reklama, od pleksiglasa itd. No, na natječaju Ministarstva poljoprivrede prošla je posve druga tvrtka, Max solution. I dobila vrlo poticajnih, bespovratnih 1.400.000 kuna.
Zašto su dobili milijun i 400 tisuća?
Čime je to Max solution, dakle, tvrtka s minimalnim osnivačkim ulogom, s vlasnicom posve nepoznatom u poslovnim krugovima i prokuristom koji je suvlasnik u jednoj drugoj tvrtki koja se bavi reklamnim panoima i svjetlećim reklamama, očarao one koji su u Ministarstvu poljoprivrede odlučili da upravo njima treba isplatiti – bespovratnih – milijun i 400 tisuća kuna? "Tvrtka Max solution d.o.o. bespovratna sredstva dobila je za sufinanciranje prihvatljivog troška, odnosno CNC stroj za rezanje vodenim mlazom, u okviru ulaganja 'Uvođenje tehnologije rezanja vodenim mlazom u proizvodnji namještaja'", stigao je odgovor iz Ministarstva poljoprivrede.
Vjekoslava Čička, prokurista tvrtke koja je dobila novce na natječaju Ministarstva poljoprivrede, dobili smo preko kontakta druge tvrtke, Signum max d.o.o., u Zaprešiću, no on nas nije spojio s vlasnicom tvrtke nego je rekao da će sam odgovoriti na naša pitanja. "Javili smo se na natječaj, prošli smo cijelu proceduru i dobili sredstva", naglasio je Čičko. Na pitanje gdje je poslovni pogon tvrtke Max solution, odnosno, gdje se bave preradom drva odnosno proizvodnjom namještaja, Čičko je odgovorio da se pogon nalazi na adresi u Zaprešiću, Pere Devčića 67 – a to je adresa na kojoj su registrirane sve ostale njegove tvrtke, osim Max solution.
Vjekoslav Čičko smatra da nipošto nije čudno da je Ministarstvo poljoprivrede ukazalo povjerenje tako "mladoj", tek osnovanoj tvrtki i da "nema ništa sumnjivog", te da bi se tako mogle javiti na natječaj u Ministarstvu poljoprivrede i sve druge nove tvrtke s dobrom poslovnom idejom. A tko je to točno u Ministarstvu poljoprivrede zaključio da je milijun i 400 tisuća kuna novca super ulaganje u netom osnovanu tvrtku nepoznate poduzetnice?
Tko bira, a tko su dobitnici?
Iz Ministarstva poljoprivrede su objasnili da su "uvjeti, kriteriji i postupak dodjele potpora male vrijednosti striktno propisani Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, a sadržani su u Programu potpora male vrijednosti za poticanje razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske za 2018. godinu i vezanom Javnom natječaju". No, nismo mogli saznati tko su,poimence, bili članovi Stručne radne skupine. "Kao i do sada, bile su to stručne osobe - zaposlenici Ministarstva poljoprivrede iz relevantnih uprava, za drvnu industriju, pravne i financijske poslove", odgovoreno nam je iz Ministarstva poljoprivrede.
Anonimna Stručna rada skupina za 2018. izabrala je točno 131 dobitnika, a rezultati su javno dostupni. Na prvi pregled, vidljivo je da je među dobitnicima mnogo poznati domaćih drvnoprerađivačkih tvrtki, ili tvrtki koje se već dugo bave proizvodnjom namještaja, ali kad se zagrebe malo dublje, osim već spomenutog neobičnog dobitnika – Max solution – vrlo lako se može zapaziti da postoje cijeli grozdovi tvrtki koje povezuju ista prezimena:
Primjerice, mora se zapaziti da je obitelj Vampovac, iz mjesta iz kojeg dolazi i ministar poljoprivrede, Virovitice, kroz nekoliko tvrtki ostvarila značajan ulov na natječaju: tvrtka Contorte d.o.o. iz Virovitice, čiji je osnivač Hrvoje Vampovac, dobila je na natječaju 505.650 kn, tvrtka Pro Wood, d.o.o. iz Đurđenovca, od istog osnivača, Hrvoja Vampovca, iz Virovitice, dobila je na natječaju 1.399.479 kn. A tvrtka Sector, iz Virovitice, čija je vlasnica Mirjana Vampovac (s iste adrese kao i Hrvoje Vampovac) dobila je 1.398.823 kuna.
Ovaj sitni vez obitelji Vampovac, inače povezane s TVIN drvnom industrijom, postaje jasniji ako se zna da prema pravilima natječaja jedna tvrtka može dobiti maksimalno milijun i 400 tisuća kuna. Obitelj Vampovac je ovako dobila novac kroz tri tvrtke: ukupno više od 3 milijuna i 300 tisuća kuna. Iz Ministarstva poljoprivrede dobivamo obrazloženje da "tvrtke Contorte d.o.o., Pro wood d.o.o. i Sector d.o.o. ne pripadaju isključujućoj kategoriji 'jedan poduzetnik' te nisu jedini subjekti u sličnim međusobnim odnosima koji su dobili potporu male vrijednosti."
09.04.2019., Zagreb - U hotelu Esplanade odrzao se izbor najboljeg mladog poljoprivrednika. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolusic Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Novac dobila i tvrtka ministrovog kuma
Među dobitnicima je i tvrtka Drvne konstrukcije d.o.o. iz Voćina, u vlasništvu kuma ministra Tolušića, Marija Abramovića (199.000 kn), te tvrtka PAN PARKET d.o.o. u vlasništvu Danijela Smiljanića (699.398 kn) bliskog prijatelja ministra Tolušića. Naime, kada je nedavno objavljena fotografija s putovanja ministra Tolušića na utakmicu svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, koja je nedvojbeno pokazala ministra Tolušića u srdačnom, prijateljskom odnosu s Blažom Curićem, njegovim službenim vozačem, uhićenim jer je bio osumnjičen da je falsifikatoru sms prepiske, Franji Vargi, dojavio da se protiv njega pokreće istraga, bilo je vidljivo da su članovi veselog društva i Mario Abramović i Danijel Smiljanić.
S obitelji Abramović ministar Tomislav Tolušić povezan je još iz vremena kada je vodio Virovitičko-podravsku županiju. Jasna Abramović je bila pročelnica njegova ureda, a njezin suprug, Mario Abramović, vodio je tvrtku Drvene konstrukcije koja je veliki zamah iskusila upravo na jednom od projekata Županije: 2015. godine župan Tolušić je uz pomoć sredstava iz EU fondova krenuo u izgradnju Panonskog drvnog centra kompetencije, vrijednog 45 milijuna kuna, glavni izvođač bila je tvrtka Lavčević inženjering, ali su bile uključene i Drvene konstrukcije.
No, valja primijetiti da su Drvene konstrukcije d.o.o. iz Voćina 2018. na natječaju Ministarstva poljoprivrede ubrale gotovo simboličnu svotu. Mnogo više su povukli godinu dana ranije kroz EU fond za regionalni razvoj: za projekt "Ulaganje u lučnu liniju i laserski projektor", ukupne vrijednosti više od 2 milijuna kuna, dobili su bespovratno 720.307,40 kuna. Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da ministar Tolušić ni na koji način ne pomaže svojim prijateljima, odnosno kumovima.
Ministarstvo: Ministar ne odlučuje o potporama
"Tvrtke Drvene konstrukcije d.o.o. i Pan parket d.o.o. dobivaju bespovratna sredstva Ministarstva poljoprivrede još od 2007. godine", stigao je kratak komentar na pitanja o kumskim i prijateljskim relacijama. "Ministar Tomislav Tolušić nikada nije bio uključen u izradu i provedbu natječaja za poticanje razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja, kao niti u proces odlučivanja o tome tko će dobiti potporu", rezolutno poručuju iz Ministarstva.
No, dokle god ne žele reći tko su članovi Stručne skupine koja odabire tvrtke za koje nitko nije čuo niti im se može ući u trag ili neobične složence tvrtki povezane istim prezimenom, ili kumove i prijatelje, prostora za sumnju ima. Jesu li doista sve tvrtke i svi poduzetnici ravnopravni kada pristupaju tom neodoljivom vrelu natječaja za bespovratne novce?
