U jednom trenutku Katarina Leko je u vlastitoj kuhunji i kuha kavu. Za svega par koraka ulazi u svoj ured - na kauč u dnevnoj sobi i pokazuje na utege: ''Povremeno radim pauze, istezanje, vježbanje''.
Od doma radi već pet mjeseci, a produktivnost ne pati, naprotiv: "Mislim da ovdje imamo dovoljnu slobodu i samostalnost kod rada. Zna se što se treba napraviti i zna se koje rokove imamo, ali ne trebamo imati direktno nekoga nad glavom tko će gledati svaki naš korak".
Bolje definiranje rada od doma koji je dio novog normalnog jedan je od glavnih argumenata za promjenu Zakona o radu, kažu iz Ministarstva rada. No, pojavila se i ideja trajnog rada od doma i kad pandemija prođe, a Hrvoje Bujas iz UGP-a upozorava: "Ne možete voziti kamion od doma, ne možete prodavati kuglice sladoleda od doma, ne možete 90 posto toga raditi od doma, ali u IT sektoru, u bankarskom sektoru, u konzalting uslugama, u telekomima recimo možete stvarno dosta toga raditi od doma. Zašto ne bi postojala takva opcija, mi se slažemo s time".
Sindikati, pak, u tome vide korak prema brisanju ugovora o radu kakve danas poznajemo kao i smanjenje slobodnog vremena radnika i radnica pa tako Krešimir Sever, predsjednik HHS-a upozorava: "Ljudi zapravo radeći od kuće to prihvate kao nešto dobro, a kasnije se vidi da to poslodavac itekako dobro zloupotrebljava u duljini toga da se dobivaju poruke elektronske pošte koje dolaze duboko u noć ili rano ujutro".
Iz HGK traže uvođenje opcije radnika na čekanju u krizama kako bi
tvrtke sačuvali radnike do boljih poslovnih vremena pa tako
Marko Jurčić, savjetnik predsjednika HGK
kaže: "Mogu ih poslati doma, ti radnici su i dalje zaposleni,
njihove obveze po doprinosima preuzima država, a dio plaće
preuzima HZZ ili neka druga institucija dok jedan manji dio plaće
pokriva tvrtka".
"30 godina ih nema nigdje, sad imaju neke prijedloge za koje je
bolje da ih nemaju", kaže Bujas.
Nisu složni ni svi poslodavci, a struka u svemu vidi - zbrku pa tako Viktor Gotovac, profesor s Katedre za radno pravo s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kaže: "Mislim da smo u fazi nabacivanja idejama bez jasne vizije kuda bi smo trebali doći i bojim se prema ovim diskusijama koje su se do sada vodile u javnosti nikad lošija razina diskusije, nikad lošija razina znanja, nikad lošija razina odnosa".
A iz takve rasprave trebalo bi izaći zakon koji će definirati kako će svi raditi u budućnosti.
