O seizmologiji nekad i danas, njezinom razvoju kod nas, što smo naučili nakon prethodnih potresa, o potresima u Zagrebu i Pokuplju, predviđanjima potresa i prevenciji u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše poznati seizmolog, dipl.ing. Krešimir Kuk.
Prvi seizmografi konstruirani su na prijelazu u 19. stoljeće i od tada seizmologija prestaje biti deskriptivna "podznanost" geografije koja koristi u istraživanjima samo kvantitativne metode. Ona postaje matematičko fizikalna disciplina koja koristi kvantitativne fizikalne metode temeljene na instrumantalnim zapisima gibanja tla za potresa. Nakon što je velikan hrvatske i svjetske znanosti Andrija Mohorovičić 1906., a potom i 1909. instalirao na Griču u Zagrebu tada najmodernije seizmografe, zapisao je: Time smo se izjednačili sa najmodernijim svjetskim geofizičkim institutima.
Puštanjem u pogon seizmografa 1909. godine posebno je značajno jer se nedugo nakon toga dogodio jak potres magnitude 6.0 kod Pokupskog, a na temelju zapisa tog potresa Mohorovićić je došao do temeljnog otkrića postojanja zemljine kore. Analizirajući značajke gibanja tla za potresa Mohorovičić je postavio i temelje protupotresnog inženjerstva. Objavivši 1910. rad pod naslovom "Ponašanje zgrada kod potresa", upozoravajući projektante i graditelje na pojavu rezonancije koja je glavni uzrok rušenja i teškog oštećivanja konstrukcija.
Seizmologija može odgovoriti na sva pitanja osim jednog
Seizmologija se od tada do današnjeg dana u Hrvatskoj nažalost razvijala značajno sporije nego u drugim susjednim državama, na što su naši seizmolozi permanentno upozoravali. Razvoj seizmologije i neophodnost seizmoloških istraživanja i primjena rezultata tih istraživanja u preventivnim nastojanjima da se neželjene posljedice potresa svedu na najmanju moguću mjeru, osnova su strategije zaštite od potresa. Pritom valja naglasiti činjenicu da seizmologija nije u stanju samo odgovoriti na pitanje kada će se potres dogoditi. Gdje će se potres dogoditi i koje će jakosti biti, današnja seizmologija može egzaktno odgovoriti. Vrijeme kada će se potres dogoditi u seizmologiji se ne tretira determinističkim, nego statističko-vjerojatnosnim pristupom, kod kojega se definiraju vjerojatnosti za premašaj određenog iznosa nekog od parametara jakosti potresa (npr. intenziteta, ili akceleracije oscilacija tla za potresa) u određenom vremenskom razdoblju. Npr, službena seizmološka karta HR, koja je dio zakona o gradnji, prikazuje horizontalne akceleracije koje odgovaraju povratnom razdoblju od 500 godina, što znači da je vjerojatnost za premašaj tih vrijednosti u bilo kojem 50-godišnjem razdoblju 10 %.
Nešto o prognozama
Prognoza vremena nastanka potresa vrlo je složen problem za koji je pitanje hoće li ikada biti i riješen. Potres je u osnovi geološka pojava koja se priprema stotinama i tisućama godina, i događa duboko u unutrašnjosti Zemlje (do dubina od 720 km!) Fizikalni modeli koji se koriste kod meteoroloških prognoza temeljeni su na tisućama mjerenih podataka u atmosferi i u svakom času, pa ipak nisu pouzdani za srednjoročne a poglavito dugoročnu prognozu.
Kad se govori o fizikalnim i statističko vjerojatnosnim modelima dolazi se i do odgovora na pitanje čemu uopće i služe guste mreže seizmografa kada ne možemo znati moment nastanka potresa. Odgovor je jednostavan: modeli odvijanja seizmičke aktivnosti u budućnosti pouzdaniji su što se temelje na duljim vremenskim nizovima u kojima su jednakovrijedni i najslabiji potresi koje zabilježe samo bliži seizmografi.
Ne shvaćaju ih ozbiljno
Seizmolozi godinama upozoravaju da je Zagreb na trusnom području i da će se dogoditi potres razorne snage. Nažalost, to se nije ozbiljno shvaćalo, niti u pogledu seizmološke instrumentalizacije (svaki zapis potresa koristi se u svim proračunima parametara koji služe građevinarima za protupotresnu gradnju), niti dovoljnog broja i opsega seizmoloških istraživanja (većim brojem instrumenata detektira se veći broj potresa i aktivni rasjedi na kojima se događaju), niti po pitanju implementacije modernih seizmoloških sustava (sustav ranog obavješćivanja o potresu) koji znatno pridonose smanjivanju i ublažavanju posljedica potresa. Ni grad Zagreb niti drugi naši gradovi još nemajuj dovršenu mikrozonaciju grada (određivanje karakteristika tla, koje pokazuju koliko će na kojem mjestu biti pojačana pobuda trešnje uzrokovane potresom). Danas je jednostavno mjeriti i neke druge parametre (vlastitu frekvenciju tla i građevine koja je na njoj), dakle procjeniti opasnost od rezonancije prilikom potresa, prati se i promjena dinamičkih svojstava zgrada nakon potresa (a mi nemamo podatke niti prije potresa…).
O maksimalnoj jačini potresa u Zagrebu i Pokuplju
Prema povijesnim podacima najsnažniji potres koji je pogodio Zagreb bio je 1880. godine. Seizmolozi procjenjuju da je bio magnitude 6.3 , s dubinom žarišta 13 km, epicentrom oko Kašine, na području gdje se dogodio i sada. Ta magnituda procjenjena je iz raspodjele intenziteta potresa (učinaka) a ne izračunata iz seizmograma potresa jer tada nije bilo seizmografa. Seizmotektonska istraživanja upućuju na to da je to po prilici maksimalna vrijednost magnitude koja se može dogoditi u medvedničkom epicentralnom području. Za područje Pokuplja dobivaju se gotovo jednake vrijednosti.
Koji su dijelovi Europe najugroženiji za potrese, i kako su Zagreb i Hrvatska pozicionirani na toj "ljestvici"?
Gledajući Europu, najugroženiji su jugoistočni dijelovi. Sjever Europe najmanje je ugrožen, Njemačka, Švicarska,Austrija manje su ugrožene od Hrvatske, dok su Albanija, Grčka i Turska više ugroženi . Potresi se tamo događaju češće nego kod nas, i jači su nego oni u našim krajevima.
O povezanosti potresa u Zagrebu i Pokuplju
Ovaj potres u Pokuplju nije imao direktne veze sa zagrebačkim potresom iz ožujka. Radi se o dva različita epicentralna područja, koja međusobno nisu u direktnom kontaktu. Zagrebački potres bio je na Kašinskom rasjedu, rasjedu u Medvednici. Pokuplje je drugi rasjedni sustav, a ta su dva područja i fizički odvojena. Zato ne treba pomak na jednom rasjedu uzrokovati pomak i na drugom rasjedu.
O strahu da bi ovi potresi opet mogli aktivirati zagrebačko područje
Mislimo da ne bi trebali. U seriji zagrebačkih potresa se već oslobodila velika količina energije. Kod nas ovako jako potresi ipak nisu česti. Potres se generira duže vrijeme, akumulira se napetost, potencijalna energija. Za pripremiti veliki potres potrebno je duže vrijeme.
Stoga imamo razloga vjerovati da se to neće dogoditi. Naravno da to nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Nažalost, nemamo direktnog uvida u ono što se događa 10-ak ili više km ispod Zemlje, ne možemo izmjeriti u kolikoj je mjeri neki rasjed trenutno spreman proizvesti neki potres.
Nešto o gradnji
Danas su građevinske norme jasno definirane. U Hrvatskoj su usvojene europske norme protupotresne gradnje (Eurokod 8). Građani ponekad traže jednostavne upute i objašnjenja. Zgrada koja se gradi na području gdje su potresi uobičajena pojava, treba biti u stanju izdržati sile koje na nju djeluju prilikom trešnje uzrokovane potresom.
Sila je direktno proporcionalna umnošku mase i akceleracije, na mjestima gdje se događaju jači potresi, akceleracija trešnje je veća i sile koje djeluju na građevinu tijekom potresa su veće. Zgrada osim što treba biti čvrsta, da u stanju mirovanja (statika) podnosi svoju težinu (i planirana opterećenja) koja je raspoređena na dijelove svoje konstrukcije, treba biti elastična da bi podnijela i dinamička opterećenja. Obzirom da se nalazi u interakciji sa tlom koje će se tresti prilikom potresa, i ona sama će se tresti kada se pojavi pobuda (valovi potresa). Ona se tijekom te trešnje treba ponašati elastično i nakon završetka oscilacija vratiti u početni položaj bez većih (takozvanih strukturalnih) oštećenja. To se postiže gradnjom armiranobetonskih konstrukcija.
Danas građevinska struka pruža dovoljno jednostavnih rješenja koja su primjenjiva i na najjednostavnije građevinske konstrukcije, lako se primjenjuju, a omogućuju građevini otpornost na potrese.
I za kraj preventiva, i samo preventiva
Najvažnije što možemo i moramo činiti je preventiva. Svako ulaganje u zaštitu protiv potresa višestruko se kasnije isplati. Potrese u krajevima gdje živimo ne možemo izbjeći, oni su se događali prije i događat će se i u budućnosti. Ne možemo ih spriječiti, ali možemo značajnoumanjiti njihove učinke.Najbolji primjer su nam zemlje poput Japana primjerice, gdje se češće događaju potresi i puno su jači od ovih na našim prostorima, a ne izazivaju gotovo nikakve efekte. Sa potresima jednostavno moramo živjeti.
Članak orginalno objavljen: 02.01.2021. 12:00
