Prvi dan 2018. godine bio je iznimno značajan za promet u Hrvatskoj. Na snagu su stupila nova, stroža pravila, a buđenje na Novu godinu bilo je u znaku tragičnih vijesti o poginulima u stravičnim prometnim nesrećama. Na cestama su u novogodišnjoj noći poginule četiri osobe, što znači da je u 2017. godini život na hrvatskim prometnicama izgubila 331 osoba (tom broju možda će se pribrojiti preminuli do 30. siječnja 2018., koji su imali nesreću u 2017.). Hrvatski prometni stručnjak ŽeljkoMarušić otkriva da je to 7,8 posto više nego u 2016. godini kada je život izgubilo 307 osoba, a i tom smo brojkom, po razmjernim pokazateljima smrtnosti na cestama, bili 60 posto iznad EU-ova prosjeka.
"Sigurnost cestovnog prometa, dakle, vozi u rikverc, premda je Hrvatska od 2000. u cestovnu infrastrukturu, razmjerno broju stanovnika i BDP-u, uložila najviše, ne samo u Europskoj uniji, nego u svijetu", kaže Marušić na internetskoj stranici Autoportal.hr.
Neutemeljena opravdanja
Poručuje i da je opravdanje kako je tijekom 2017. godine bilo neusporedivo manje poginulih nego prije 10 ili 15 godina neutemeljeno i promašeno.
Usporedbe radi, od 2005. do 2015. na europskim je cestama smrtnost smanjena 61,7 posto, a na hrvatskim 41,7 posto. Marušić smatra da plaćamo danak starenju voznog parka, usporenom i nepoštenom pravosuđu, manjkavim propisima, preskupim taksijima, manjkavom nadzoru, prevelikom broju obijesnih vozača i recidivista u prometu...
"Drastično smanjenje smrtnosti na cestama europski je i svjetski trend, prvije svega zaslugom aktivno i pasivno sigurnijih automobila, većeg udjela autocesta i viših standarda sigurnosti svih prometnica, programu europske komisije za promet EuroRAP, da ceste 'opraštaju greške'. Dakle, da postoje kvalitetne ograde na svim potrebnim dionicama te da u zonama izlijetanja nema stabala, čeličnih i armirano-betonskih stupova, okomito postavljenih zidova i ostalih čvrstih i masivnih objekata. A kakvo je stanje kod nas? Uh... Potvrđuju to i uzroci pogibije četiriju osoba na našim cestama", poručuje Marušić.
Zašto su naše ceste toliko opasne?
Marušić iznosi deset razloga vrlo lošeg stanja sigurnosti na našim cestama zajedno s prijedlogom rješenja problema. Kao prvi problem ističe se prestar vozni park i to zbog nerazumno visokih davanja pa će naši automobili uskoro biti prosječno stari 14 godina.
"A ako se koji građanin odluči kupiti automobil najviše sigurnosti, dakle onaj koje će samostalno zakočiti ako dijete istrči na cestu, mahniti vozač bočno nalijeće kroz crveno..., država će kazati: Eeeee..., to će vas koštati", kritizira ovaj prometni stručnjak i predlaže da se na vozila s pet zvjezdica za sigurnost, po EuroNCAP testu, treba ukinuti trošarina.
26.11.2017., Zagreb - Sajam automobila Jakusevac, najposjeceniji sajam te vrste u Hrvatskoj. Photo: Borna Filic/PIXSELL
Skandalozno neučinkovito pravosuđe generator je smrtnosti na cestama, zbog loše organiziranosti, nestručnosti i neaktivnosti te vrlo izvjesne djelomične korumpiranosti, obrazlaže Marušić drugi problem.
"Egzaktno to pokazuju slučajevi niza vozača koji i nakon desetaka brutalnih i pogibeljnih evidentiranih kršenja prometnih propisa i dalje imaju važeću vozačku dozvolu", kaže Marušić.
Strože kazne za najpogibeljnije prekršaje
Za najpogibeljnije prekršaje, poput prolaska kroz 'puno' crveno svjetlo, pretjecanja preko dviju punih linija, brzine dvostruko veće od dopuštene, upravljanje s više od 1,5 promila alkohola u krvi, vožnje u suprotnom smjeru, ovaj prometni ekspert bi propisao kaznu od 12 bodova i izravno poništavanje vozačke dozvole. "Istodobno treba osmisliti mjere za nagrađivanje vozača, kroz smanjenje godišnjih davanja, koji su pet i više godina bez prekršaja", savjetuje Marušić.
I infrastrukturni problemi igraju važnu ulogu. Hrvatska je neslavni rekorder u Europskoj uniji po udjelu nezaštićenih stabala, čeličnih i armirano-betonskih stupova, okomito postavljenih zidova i ostalih čvrstih masivnih objekata uz cestu, opasnih prometnica bez odgovarajuće zaštitne ograde..., zbog kojih auti padaju u provalije, a izlijetanja koja ne bi trebala biti smrtonosna završavaju masakriranjem vozača i putnika. Marušić uvjerava da bi kružni tokovi u budućnosti trebali biti apsolutni prioritet u svim prometnim rješenjima i rekonstrukcijama.
Kao veliki problem ističe se i neučinkovit i manjkav nadzor prometa te nelogični prometni propisi. Po Marušićevu mišljenju, definiranje zimske opreme je krajnje nestručno i neodgovorno definirano.
20.11.2013., Koprivnica - Koprivnicki policajci su poceli sam mobilnim tehnickim pregledima vozila uredjajima za ispitivanje kocnica, svjetala, emisije stetnih plinova i razine buke koje im je donirala EU. Photo: Marijan Susenj/PIXSELL
"Zimsku opremu zadovoljavaju ljetne gume (!) s utorima od 4 mm i lanci u prtljažniku, umjesto zimskih. One bi, uz poželjno smanjenje PDV-a na 10 posto, trebale biti obvezne u zimskom razdoblju računanja vremena, za cijelu Hrvatsku. Znatno bi se smanjila stradavanja, državi bi se smanjena davanja višestruko isplatila, čak bi i priljev iz PDV-a bio veći", poručuje stručnjak.
Apsurd svjetskih razmjera
Posebno je istaknuo još jednu manjkavost zakona. "Nerazumnom kombinacijom članka 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ne kažnjava se prekoračenje izvan naselja do 10 posto) i policijskom tolerancijom mjerenja od 10 posto, odozgo na dolje (!), na autocesti je realna dopuštena brzina 155 km/h (160 po brzinomjeru). Na na običnim cestama 111 km/h (115 po brzinomjeru), što je još veći problem. Najapsurdnija je tolerancija mjerenja od 10 km/h do 100 km/h, dakle, u pješačkoj zoni, gdje je ograničenje 30, legalno se može voziti 40 (33 posto brže!), kad brzinomjer pokazuje blizu 45. Osim što je to nerazumno i pogibeljno, naše vozače, navikle na takvu praksu, izlaže se riziku, da, primjerice, u Švicarskoj i Švedskoj, za isto budu kažnjeni s, preračunato, više od 1000 eura, uz dugotrajnu zabranu vožnje u tim zemljama", kaže Marušić.
Preskup taksi prijevoz, previsoke cestarine (pogotovo izvan sezone) i loše medicinsko zbrinjavanje unesrećenih također su razlog lošeg stanja u prometu.
Za kraj, Marušić ističe 'apsurd svjetskih razmjera'.
"Neproporcionalno i nesnošljivo velika smrtnost na našim cestama, koja je iz godine u godinu 60-ak posto iznad europskog prosjeka, pokazuje kako je krajnje vrijeme za shvatiti da MUP, kao važan čimbenik, treba samo provoditi Zakon o sigurnosti prometa na cestama, nikako upravljati njime, što je apsurd svjetskih razmjera. Ne samo stoga što je i sam, itekako, podložan kritikama. Za to treba odmah ustrojiti Agenciju za sigurnost cestovnog prometa, a upravljanje sigurnošću prometa na cestama prebaciti u ministarstvo prometa", poručuje ovaj prometni stručnjak.
