Milan Bandić je već započeo svoju standardnu predizbornu kampanju: radnici gradskih službi poslani su na teren, svugdje su gdje se može nešto malo popraviti ili barem ostavljati dojam da se popravlja. Mijenjaju se žarulje u svjetiljkama uz mračne i zapuštene puteljke ili stepenice. Bandić sa svitom obiđe kvart i "komandira" da se ovo ili ono ima hitno popraviti, i kako je moguće da to već nije riješeno…
Sitno, sitnije. Ali važno je ostavljati dojam. Istovremeno se Bandić čuva velikih nastupa, ne pokazuje se pretjerano. Povodom Dana sjećanja na žrtve Holokausta opet je, kao nekad, izgovorio fraze o Zagrebu kao gradu heroju, s antifašističkim korijenima. On, koji je nedavno koalirao sa Zlatkom Hasanbegovićem.
Istodobno, traju sudski procesi na kojima se redaju svjedoci koji objašnjavaju kako on nije ništa znao, kako skrbi o "svojih" tri tisuće djelatnika itd.
Kada je prije godinu dana održan veliki prosvjedni skup protiv Milana Bandića - i njegove koalicije s HDZ-om – izgledalo je jednostavno i jasno da Bandić ulazi u završnicu svoje vladavine. Ali sada, godinu dana kasnije, sve je više onih koji potiho, mnogi i s neskrivenim strahom, govore da je moguće da Bandić ipak još jednom pobijedi.
Prvi, nesumnjivo najjači izazivač je Tomislav Tomašević, predstavnik platforme Možemo. Iza njega je tu još mnogo manjih kandidata s ljevice, od Renata Peteka do Marine Pavković, relativno rano se najavila i Vesna Škare Ožbolt, sada odvjetnica, a nekoć suradnica Franje Tuđmana, ministrica, bivša članica HDZ-a, te se ponudila i razočaranim biračima HDZ-a. Most je za birače od centra desno početkom prosinca predstavio svog kandidata, Zvonimira Troskota.
Zamorna višemjesečna potraga SDP-a i HDZ-a
No, ni SDP niti HDZ mjesecima nisu bili u stanju predstaviti svoje kandidate za mjesto gradonačelnika u Zagrebu. Iz tjedna u tjedan redale se u medijima spekulacije hoće li kandidat SDP-a biti Gordan Maras, predsjednik gradske organizacije, ili će to biti netko drugi - najčešće se neslužbeno spominjalo ime bivšeg saborskog zastupnika Joška Klisovića. HDZ je pak prvo imao unutarstranačke izbore, pa je izabran za predsjednika gradske organizacije Mislav Herman, ali se odmah – off the record – puštalo u medije da on zapravo neće biti kandidat za gradonačelnika, nego će to biti "neko poznato ime", na kraju se najčešće počelo spominjati ime Damira Vanđelića, bivšeg menadžera iz Adrisa, bivšeg kandidata za premijera u onoj nikad realiziranoj vladi Kolinde Grabar Kitarović, v.d. ravnatelja Fonda za obnovu nakon potresa. I tako iz tjedna u tjedan. Pa sve do sada, kada su lokalni izbori već na vidiku.
Priča o izborima u Zagrebu pretvorila se u svojevrsno čekanje "velikih imena" iz velikih stranaka. I na kraju je ogolila i stanje u velikim strankama, ali i njihovo razumijevanje problema u Zagrebu.
SDP-ovo tehniciranje
SDP je svojim nevjerojatnim oklijevanjem da definira što želi u Zagrebu, svojim otužnim puštanjem tračeva kroz medije – je li Maras ili nije, ako nije, zašto nije… - pokazao svoju nemoć da se i nakon izbora novog predsjednika digne u novu stranku, ozbiljniju, zreliju, fokusiranu na javni interes. Oni kao da i dalje žive u uvjerenju da imaju beskrajno mnogo vremena, da imaju vremena i pročišćavati stranku uz pomoć izbora. Nemaju.
Također pokazuju žalosno uvjerenje da im broj članova i dalje jamči određeni rezultat neovisno o tome koga postavili na vrh liste ili izdvojili za gradonačelnika. Ne razumiju da su još u rujnu morali i trebali postaviti jasne konture svog programa za Zagreb, odrediti se prema Milanu Bandiću, prema svojim članovima koji rade u Bandićevoj strukturi i odrediti jasno i glasno svog kandidata za gradonačelnika.
Ako ih je odbio Tomislav Tomašević za predizbornu suradnju nisu trebali gubiti vrijeme na durenje, nego presložiti redove i definirati svog stranačkog kandidata – onog kome je istinski stalo do Zagreba, osobu koja bi bila u stanju izginuti na terenu, neovisno o konačnom izbornom rezultatu. Jer i ulazak u gradsku skupštinu, donijeti što više kvalitetnih gradskih zastupnika koji bi sudjelovali u izgradnji postbandićevskog Zagreba – jest rezultat koji bi građani znali nagraditi. Bilo bi to važno ulaganje u budući SDP. A ovako se sve oko SDP-a i pozicioniranja u Zagrebu pretvorilo u otužno tehniciranje.
Na kraju su se i SDP i kvalitetan potencijalni kandidat Joško Klisović doveli u poziciju da bude sasvim svejedno koga će SDP natjerati da ipak bude kandidat. U povijesne zagrebačke izbore 2021. SDP ulazi kao stranka koja je nekoć iznjedrila Milana Bandića, a nije imala snage izgraditi novu snažnu gradsku organizaciju koja je jasno kontra Bandića, ali ima i jasnu viziju kakav Zagreb želi.
Vanđelićeva šutnja o Bandiću
S druge strane, potpuno se neopravdano dižu tenzije oko mogućeg uključenja Damira Vanđelića. Zašto bi on kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika sada, jedva nešto više od dva mjeseca prije izbora, bio ikakav značajan faktor? On nesumnjivo jest poznato lice na poslovnoj sceni, ali u širokoj javnosti, pa i među tradicionalnim glasačima HDZ-a gotovo je posve nepoznat. Mada su ga i mediji iznenada odlučili predstavljati, čak i sa sličicama iz osnovne škole, mada se sada tvrdi da je on "dečko s Peščenice", sve to skupa izgleda kao promotivni projekt koji neće imati vremena zaživjeti.
I HDZ, baš kao i SDP, živi u uvjerenju da oni ionako mogu računati na svoje obavezne glasače, ali u slučaju Zagreba HDZ je toliko isprepleten s Milanom Bandićem, da je posve jasno da će dio HDZ-ovih glasača u Zagrebu sigurno dati glas poznatom Milanu Bandiću prije nego tom novom Plenkovićevom eksperimentu, Damiru Vanđeliću.
Osim toga, HDZ se još nije posve odlučio hoće li zaigrati na tradicionalno predizborno, plitko, distanciranje prema Milanu Bandiću ili će promovirati partnerski odnos koji ovako strastveno žive od lokalnih izbora 2017. godine. Jedno je sigurno, Damir Vanđelić, neovisno o svim predstavljanjima svojih zagrebačkih korijena, nije izgovorio niti riječ o Milanu Bandiću ili njegovu modelu vladavine. Dapače, on iz fotelje šefa Fonda kaže (u razgovoru za Jutarnji list) kako je nevjerojatno da smo u vrhu po korupciji. "Da smo barem prosječni", zdvaja potencijalni HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba.
I što sada može učiniti Damir Vanđelić, ako bude ovako gotovo uoči izbora predstavljen za kandidata za gradonačelnika? Istovremeno voditi Fond za obnovu poslije potresa i natjecati se za mjesto gradonačelnika? Koliko on poznaje funkcioniranje grada, koliko je duboko ušao u poznavanje mreže koju sada već desetljećima gradi Milan Bandić sa svojim nadzemnim i podzemnim suradnicima, velikim dijelom upravo uz sekundiranje HDZ-a u proteklih četiri godine? Bi li Vanđelić to razgrađivao ili bi surađivao i nadograđivao? Do sada nismo čuli. A izbori su već na obzoru.
Tomaševićeva jednostavnost kao prednost
Obje velike stranke su poslale gotovo istovjetnu poruku prijezira prema građanima. U svim ovim mjesecima dok su trajala prenemaganja s imenima oni su se držali svojih arhaičnih standarda da zapravo nisu važna imena, da je dovoljno reći SDP ili HDZ. I da to donosi određeni izborni rezultat.
No, ovi izbori u Zagrebu nipošto nisu samo još jedni izbori. Za obje stranke na ovim izborima nema mjesta uvjerenju da im rezultat na ovim izborima neće bitno utjecati na budućnost stranke. Ovo će biti izbori na kojima će se itekako mjeriti koliko je tko sudjelovao u razgradnji sustava predvođenog Milanom Bandićem ili se sudjelovalo u njegovu preživljavanju.
Jer unatoč tradicionalnom predizbornom glancanju zagrebačkih ulica Milan Bandić je slabiji nego ikada, broj nezadovoljnih je sve veći, od centra grada do Sesveta ili Novog Zagreba. A petljanje velikih stranaka definitivno je pomoglo onom prvom protukandidatu, Tomislavu Tomaševiću i njegovu timu, da činjenica da je u borbu ušao rano, jednostavno i otvoreno - postane još jedna njegova prednost.
