U koloni sjećanja vukovarskim ulicama prema vodotornju, Mitnici i Memorijalnom groblju ponosno koračaju i 72 pripadnika 106. brigade HVO-a koji su branili i obranili domaljevački i oraški kraj i već četvrtu godinu dolaze u Vukovar pješice. Prevalili su 57 kilometara i na svakom obilježju iz Domovinskog rata zastali, zapalili svijeću i pomolili se.
"Našom hodnjom od Orašja do Vukovara želimo na simboličan način povezati ova dva grada jer Vukovar je simbol obrane Hrvatske kao što je Orašje simbol obrane Posavine. Svaki od nas na jedan će od grobova položiti ružu i tako odati poštovanje poginulim vukovarskim braniteljima, jer i mi znamo što je žrtva. U našoj brigadi kroz koju je prošlo 5.500 boraca, 271 je poginuo, a ranjeno ih je oko 1.200", kaže Zvonko Živković, pripadnik 106. brigade.
'Grad za koji smo se borili bio je u plamenu'
Ante Špar je iz Komletinaca pokraj Vinkovaca došao braniti Vukovar.
"Prvi put smo mi branitelji, pripadnici 204. vukovarske brigade iz Vinkovaca, koji su bili u obrani Vukovara, došli organizirano. Ja sam svake godine u koloni sjećanja i uvijek mi se vraćaju one grozne slike kada smo u proboju izlazili iz Vukovara i kada sam pogledao iza sebe i vidio u plamenu i vatri grad za koji smo se borili. Mislio sam tada na one ljude koji su ostali u Vukovaru i rekao: 'Neka im Bog pomogne', a to je čuo moj suborac kojemu je supruga ostala u Vukovaru i tiho je rekao: 'Trebat će im Božja pomoć'. Mi smo krenuli 17. studenoga oko 22 sata u proboj i s nama je bilo i žena s djecom, što mi je bilo teško gledati. Zalutali smo, pa su nas zarobili. U zarobljeništvu sam proveo 183 dana i dok ovako hodam prema groblju, sve mi se te slike vraćaju. Danima prije godišnjice pada Vukovara osjećam nemir", kaže Ante Špar dodajući da će njegova skupina sljedeće godine 17. studenoga opet krenuti u "proboj" kako bi i na taj način obilježila dan kada počinje njihova golgota.
Kuće će se izgraditi, ljudi se ne mogu nadoknaditi
Vinkovčanin Goran Sertić kao 23-godišnjak je sa 16 prijatelja iz svoje mjesne zajednice 19. rujna otišao u Vukovar, ratovao u Borovu Naselju, Mitnici i Sajmištu, a zarobljen je 18. studenoga i u logoru u Srijemskoj Mitrovici proveo je devet teških mjeseci.
"Kada ovako koračam, prisjećam se svojih poginulih prijatelja jer od nas 17, koliko je otišlo u Vukovar, vratilo se živih samo nas pet. Puno je mladih ljudi poginulo i to se ne može nadoknaditi za razliku od ovih kuća na Mitnici kraj kojih prolazimo. Svake godine u koloni osjećam sve veći ponos jer znam da smo se borili za pravu stvar, ali ponekad mi se miješaju tuga i tjeskoba s ponosom", kaže Goran Sertić.
Ruža uz svaki križ
Kada je beskrajna kolona stigla na Memorijalno groblje, ispod spomenika vukovarskim žrtvama vijence su položili i svijeće zapalila izaslanstva koja su predvodili predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Luka Bebić, premijerka Jadranka Kosor te izaslanstva vojske, policije, grada Vukovara, Vukovarsko-srijemske županije, braniteljskih i stradalničkih udruga.
Rodbina i prijatelji položili su po ružu uza svaki križ sa zastavicom i svijećom sa šahovnicom, na mjestu masovne grobnice iz koje je ekshumirano gotovo tisuću ubijenih vukovarskih branitelja i civila.
