Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović ustvrdio je kako prema mišljenju ravnatelja policije sudionici svečanog obilježavanja 25. obljetnice akcije Bljesak koji su nosili majice s HOS-ovim grbom u kojem je natpis “ZDS" nisu prekršili zakon. No da su te majice, dodao je, nosili na ulicama Zagreba, to bi bilo kršenje zakona, ali u subotnjoj prigodi u Okučanima to nije bilo protuzakonito.
Decidiran stav
Glavni temelj za takvu interpretaciju je stajalište Vijeća za suočavanje s naslijeđem totalitarnih režima, savjetodavnog ad hoc tijela premijera Andreja Plenkovića, piše Jutarnji list. Stajalište tog Vijeća ovih je dana ponovio i njegov predsjednik, akademik Zvonko Kusić, prema čijem je mišljenju isticanje tog pozdrava iznimno dopušteno u komemorativne svrhe.
Međutim, Ustavni je sud tijekom 2016. i 2017. godine donio čak četiri odluke u kojima je zauzeo jasan, decidiran stav o tome da je javno isticanje pozdrava “Za dom spremni” i drugih simbola vezanih za NDH suprotno Ustavu RH, i to bez iznimke! Ustavni je sud u tim odlukama konstatirao da je riječ o službenom pozdravu Nezavisne države Hrvatske i ustaškog režima “koji je iznikao iz fašizma, temeljenog, među ostalim, i na rasizmu pa time simbolizira mržnju prema ljudima drukčije etničke i vjerske pripadnosti i predstavlja manifestaciju rasističke ideologije i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti”.
Prvu odluku o zabrani tog pozdrava u javnom prostoru Ustavni je sud donio 25. svibnja 2016. godine. Tom je odlukom Ustavni sud odbio ustavnu tužbu bivšeg čelnika Hrvatske čiste stranke prava Josipa Miljka kojom je on tražio ukidanje osuđujuće presude Prekršajnog suda u Karlovcu. Prekršajni ga je sud novčano kaznio zbog uzvikivanja “ZDS” u parku u Slunju na skupu kojim su HČSP-ovci komemorirali ustaškog zločinca Juru Francetića.
Tužba zatvorenika
Drugu je odluku Ustavni sud donio 18. listopada 2016. u povodu ustavne tužbe koju je podnio G. H., zatvorenik iz kaznionice u Glini, koji je tvrdio da mu je Županijski sud u Sisku povrijedio ustavno pravo na slobodu dopisivanja kad mu je zabranio da svojoj djeci i prijateljima iz zatvora šalje pismo adresirano na Nezavisnu Državu Hrvatsku i s pozdravom “ZDS”. Ustavni je sud njegovu tužbu odbio zaključivši da je Županijski sud u Sisku postupio ispravno.
Trećom odlukom, donesenom 8. studenoga 2016., Ustavni je sud odbio tužbu nogometaša Josipa Šimunića protiv pravomoćne presude kojom ga je Visoki prekršajni sud proglasio krivim zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava na stadionu u studenome 2013. godine.
Četvrtu je odluku Ustavni sud donio 10. listopada 2017., a njome je Općinskom vijeću Čačinci naložio ukidanje odluke o imenovanju ulice u Slatinskom Drenovcu: Ulicom 10. travnja.
Nema nikakve dvojbe
Voditeljica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci Sanja Barić vrlo je jasna u svom mišljenju o cijeloj situaciji.
“Pravna struka u Hrvatskoj nema nikakvih dilema, ni sadržajnih ni formalnopravnih, oko toga da je pozdrav “ZDS” nedopušten. Umjesto da se isticanje tog pozdrava jasno sankcionira, baca se prašina u oči tvrdnjama da se radi “o kompleksnom pitanju koje treba razmotriti”. To nije istina. Istina je samo da ne postoji politička i državnička hrabrost da se provedu Ustav, zakoni i odluke Ustavnog suda, tj. nema političke volje za ponašanjem koje je sukladno pravnim istinama. A političke hrabrosti nema jer političke stranke manipuliraju glasovima za koje vjeruju da će ih na taj način dobiti”, tvrdi Barić.
Đorđe Gardašević, izvanredni profesor ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, na isto pitanje odgovara: “Mišljenje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću o tome u kojim se prigodama može koristiti taj ustaški pozdrav pravno ne može biti nešto na temelju čega tijela izvršne vlasti odlučuju smije li se taj pozdrav koristiti ili ne. Mišljenja Povjerenstva ne mogu biti izvor prava. S druge strane, prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu RH, odluke i rješenja Ustavnog suda su obvezujuće”.
Gardašević dodaje kako je ustavna funkcija Ustavnog suda da jamči poštovanje i primjenu Ustava. Na taj su način akti Ustavnog suda, ističe, obvezujući i za sudove i za Vladu.
“U tom smislu Vlada ne samo da ne smije ignorirati prije izrečena stajališta Ustavnog suda nego je prema Ustavu dužna osigurati provedbu odluka i rješenja tog Suda. Prema tome, ako se u nekom konkretnom slučaju Vlada poziva na stajališta savjetodavnih tijela, a istodobno ignorira odluke Ustavnog suda, jasno je da je riječ o postupanju koje je potpuno neprihvatljivo”, zaključuje Gardašević.
